Srebrenica je 1993. godine proglašena zaštićenom zonom Ujedinjenih nacija, čime je trebala biti zaštićena od oružanih napada, tokom šest dana, uprkos tome u periodu od 11. do 16. jula 1995. godine izvršen je genocid nad Bošnjacima, najstrašniji zločin na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata. U genocidu u Srebrenici ubijeno je 8372 žrtava bošnjačke nacionalnosti.
Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine na kolektivnoj dženazi je sedamnaestogodišnji Beriz (Omera) Mujić, rođen 1978. godine u Zvorniku. Njegovi posmrtni ostaci su pronađeni 28 godina nakon njegove smrti, ekshumirani su tek prošle godine, u maju 2023. godine. Ubijen je u julu 1995. godine na području Sućeske. Bit će ukopan uz svoga brata Hazima koji je ukopan 2013. godine.
Najstarija žrtva koja će za sada biti ukopana je Hamed (Ibrahima) Salić, rođen 1927. godine. Imao je 68 godina kada je nestao u ljeto 1995. godine na području Žepe. Njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani na lokalitetu Slap u Žepi, u maju 2014. godine. Zajedno će biti ukopani braća Efendić – Hasib i Ćamil, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz različitih grobnica na području Srebrenice, Kula i Potočara i to 2011. i 2006. godine.Bit će ukopani uz svog trećeg brata Edhema koji je u Potočarima ukopan 2007. godine.
U maju 2024. godine Generalna skupština Ujedinjenih nacija, većinom glasova usvojila je Rezoluciju o Srebrenici.
Rezolucijom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida počinjenog u Srebrenici 1995. koji će se obilježavati svake godine. Ovom rezolucijom se osuđuje svako negiranje genocida u Srebrenici i ona je ujedno i poziv za sve države da spriječe negiranje genocida čuvanjem utvrđenih činjenica, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme. Rezolucijom se osuđuje veličanje presuđenih ratnih zločinaca.
Također se naglašava važnost dovršetka procesa pronalaska i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici. Rezolucija podsjeća sve države na obaveze iz Konvencije o genocidu koje podrazumijevaju sprečavanje i kažnjavanje genocida, te poštivanje relevantnih odluka Međunarodnog suda pravde.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je 2004. donio prvu pravosnažnu presudu za genocid u Evropi, u slučaju generala Vojske Republike Srpske, Radislava Krstića. Radovan Karadžić pravomoćno je osuđen u Hagu na doživotnu kaznu zbog genocida u Srebrenici, kao i zbog zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u drugim dijelovima BiH.Zbog genocida, na doživotnu kaznu na istom sudu je osuđen i glavni komandant VRS-a, Ratko Mladić. Osuđeni su i Ljubiša Beara, bivši načelnik za sigurnost Glavnog štaba VRS, Zdravko Tolimir, bivši pomoćnik komandanta za obavještajno-sigurnosne poslove GŠ VRS-a, te Vujadin Popović, načelnik bezbjednosti Drinskog korpusa VRS-a.
Udruženje Mreža za izgradnju mira iskreno i duboko saosjeća s porodicama žrtava. Nadamo se da će posmrtni ostaci svih žrtava genocida uskoro biti pronađeni te da će sve žrtve genocida u Srebrenici pronaći konačni smiraj, a svi počinioci genocida biti konačno procesuirani i adekvatno kažnjeni. Prema podacima, traga se za posmrtnim ostacima još oko 1000 žrtava genocida u Srebrenici.
Mreža za izgradnju mira koalicija je koja okuplja više od 260 članica, organizacija i škola iz cijele BiH, s ciljem da gradi održivi mir čini dugogodišnje sveobuhvatne napore ka obnovi kvalitete društvenog i ekonomskog života u BiH.