Piše: Đorđe Krajišnik
Umjetnica Selma Selman pokrenula je 2014. godine projekt “Get The Heck To School/Marš u školu” kojim pomaže školovanje romskih djevojčica u BiH. Projekt ima za cilj povećati broj romske djece u školskim klupama, a primarna želja ove umjetnice je, kako kaže, da se sa 15 posto, koliko ih sada redovno pohađa nastavu, taj broj podigne na 95 posto.
“Projekat sam započela kao akciju, gdje sam plakate sa natpisom ‘Marš u školu’ postavila u centru grada Bihaća, kao i u mojoj mahali, tačnije na mojoj kući. Cilj je bio da na jedan avangardni i mahalski način podsjetim svu djecu gdje im je mjesto. Projekat financiranja djece sam započela 2017. godine, na godišnjem nivou, zajedno sa BHeart fondacijom sa sjedištem u Washingtonu. Trenutno radim samostalno na projektu uz supervizorsku pomoć Dragice Biuković iz NGO Alfa u Bihaću. Cilj projekta je da podržavamo romske djevojčice u Bihaću da završe osnovnu školu i upišu se u srednju školu, a kasnije i na fakultet. Cilj je da im se pruži stipendija i ručak u školi kao i moje mentorstvo”, kazala nam je Selman.
Kada je u pitanju trenutno stanje, kako kaže ova umjetnica, u Bosni i Hercegovini živi oko 50.000 Roma, 50% njih je doživjelo neki oblik socijalne isključenost i ova populacija spadaju u jednu od najugroženijh kategorija. “Mali procenat romske djece ide u školu zbog percepcije zajednice da će im posao donijeti više šansi od edukacije. Djevojčice su naučene ranoj udaji zbog mišljenja da će im brak donijeti više šansi od obrazovanja, a u svemu važnu ulogu igra i diskriminacija romske djece u društvu koja ih obeshrabruje i traumatizuje, zbog čega ih sve manje ide u školu. Tako nastaje krug siromaštva. Institucionalna diskriminacija je prisutna ali sada u manjim oblicima na nekim mjestima. Zaposlenost Roma je i dalje jako niska ali obrazovanje djece i omladine ide u boljim pravcima te smatram da ćemo uskoro imati veći broj djece koja su završila osnovnu školu te krenula u dalje obrazovanje”, objašnjava Selma Selman.
Inicijatoricu obrazovnog projekta “Marš u školu!” smo pitali i koliko je naša društvena zajednica uopšte zainteresovana za rješavanje problema obrazovanja i poticaj obrazovanja Romske djece. “Moji stipendisti su veoma sretni i zadovoljni sa mojim ulaganjem u njihovo obrazovanje. Isto tako imam veliku podršku žena koje mi pomažu da ne odustanem od projekta. Ali nikada nisam imala podršku ministarstva, grada ili države BiH za ovaj projekat, pogotovo ne onu koja je vezana za rješavanje problema sa edukacijom romske djece. Moram naglasiti da je ovo jedini projekat u BiH koji se direktno bavi školovanjem djece u osnovnoj školu tj. daje isključivo stipendije kojima pratimo njihovo dalje obrazovanje”, ističe umjetnica.
Prema njenim riječima u okviru projekta trenutno učestvuje deset djevojčica i dva dječaka, koji dobijaju stipendiju i 42 djece koja dobijaju sendviče u školi. “Isto tako, važno je naglasiti da smo s ovim projektom uspjeli povećati broj redovno školovane djece u osnovnoj školi. Posljednjih 20 godina samo 15% romske djece je išlo redovno u školu, od 2017. godine ovaj procenat se povećao na 95% što je veoma veliki uspjeh. Također, imamo dvije djevojčice u srednjoj školi. Jedna je upisala srednju umjetničku, a druga završava Ekonomsku te na ljeto upisuje fakultet.
Selman ističe da pored finansijskih problema i naučene diskriminacije, postoji i problem tradicije kod nekih Roma. “Institucija dječijeg braka je izvorno izmišljena kao obrana od predatora Otomanskog carstva u 15. stoljeću. Tokom okupacije Balkana od strane Osmanskog carstva, turski vojnici bi silovali mlade Romkinje. Romi su počeli ženiti i udavati svoju djecu vrlo rano kako bi štitili djevojčice od silovanja. To stićenje i nije bilo neka zaštita i protekcija jer žena opet postaje žrtva manipulacije i objekat bez prava na odbranu. Nakon toga, običaj dječjeg braka pogrešno se prenosio s generacije na generaciju kao romska tradicija, a ne kao “obrambena strategija” u specifičnim historijskim okolnostima. Danas je jedan od velikih problema dječijih brakova ekonomska situacija i mentalitet zajednice koji vjeruje da ako se žena mlada uda, da će njoj i njenoj porodici ekonomska situacija biti mnogo bolja”, pojašnjava Selma Selman.
I cijeli umjetnički rad Selme Selman prožet je borbom protiv diskriminacije i marginalizacije romske populacije. “Umjetnost igra veliku ulogu kada je u pitanju stvaranje nove i savremenije kulture i ima moć da kroz svoj vizuelni, apstraktni, avangardni i savremeni jezik podstakne na nova mišljenja kao i uništavanje rasizma. Moja umjetnost djeluje u tom polju, sada na možda manjoj razini ali sam sigurna da će za nekih par godina dostići i veći nivo, gdje će na indirektan ili direktan način uspjeti da ruši barijere koje su ljudi stvorili između nas”, jasna je Selman.
Naša sagovornica na kraju, kao poruku mladim ljudima, kaže: “Obrazovanje nam služi kao alat za borbu protiv već postojećih razlika u društvu. Kroz obrazovanje otvara nam se svijet velikih mogućnosti, pogotovo za marginaliziranu populaciju. A za žene i djevojke za naše osnaživanje protiv patrijahalnog pritiska.”
This article has been produced with the support of the European Endowment for Democracy (EED). Its contents do not necessarily reflect the official opinion of EED. Responsibility for the information and views expressed in this publication lies entirely with the author(s).