Dan pobjede nad fašizmom, u mom sjećanju budi teške uspomene. Imala sam 8 mjeseci i 6. aprila sam s majkom u njenom ruksaku sa partizanima ušla u tek oslobođeni grad. Tu noć moj otac je završio život na području Rajlovca u nastojanju da za buduću avijaciju sačuvaju avione. Moja majka je 10. maja ušla u tvornicu „Ključ“ i započela proizvodnju. Oca sam izgubila i ne pamtim ga, a sa majkom nisam uspjela odrastati, jer je željela da da sve od sebe da se pokrene proizvodnja. Nikad nije dozvolila da uživam privilegije koje sam mogla imati, jer je smatrala da su njene rane i pogibija mog oca žrtve za ideal borbe protiv fašizma, tako sam odrastala s željom da i sama budem slična mojim roditeljima. Ma koliko se trudila sad uviđam da je neke stvari trebalo uraditi još radikalnije i da se ovi duhovi fašističkih ideja ne bi opet šetali ovim prostorima. Živim u uvjerenju da je antifašizam budućnost i da treba ustrajati na tom putu
Piše: Brigita Krunić
