Ova fotografija je snimljena prije desetak godina. Uz vanjski zid nekadašnjeg kina Igman na Ilidži. U međuvremenu zid je okrečen tako da je fotografija postala dokument. Učinilo mi se vrijednim zabilježiti poruku iako nisam ni pomišljao da će grafit nestati.
Kad je počeo naš rat, 1992. godine, vodio sam jednu radio emisiju, i napravio sam zvučnu poruku, koju smo često ponavljali u programu, a čija je suština bila jednostavna. Snimajte, dokumentujte, pamtite i zapisujte. Bila je to poruka našim slušaocima da bilježe i pamte to vrijeme ali i nama da sačuvamo dokumente o ratu koje smo prikupljali svakodnevno.
Prije nekoliko mjeseci brojni ovdašnji postali objavili su vijest o partizanskom groblju u Mostaru poznatom u javnosti po tome da ga, svake godine, organizirane grupe novih fašista ruše, skrnave i sistematski uništavaju. U toj vijesti se se navodilo da je nakon djelimične obnove partizanskog groblja bila postavljena nova rasvjeta, nadzorne kamere čak angažovana zaštitarska firma kako bi se spomenik očuvao. Na kraju te vijesti, opisan je epilog ove, očigledno, kratkotrajne brige. Ukratko nakon isteka ugovora sa zaštitarskom firmom, kamere su uklonjene a fizička zaštita nije postojala, te je spomenik, e sad obratite pažnju: „ponovo prepušten zubu vremena“.
Pisao sam o tome pitajući indiferentnu javnost: „Kako je to fašizam postao zub vremena“?
Antifašizam je kao sloboda. Ispit koji se polaže svake godine. Pamtite, zapisujte, dokumentujte. Uvijek će, makar fotografija jednog običnog zida sa znanom porukom, vrijediti kao bitan dokument o vremenu.
Boro Kontić