Nećemo se zaustaviti sve dok Mir, Ravnopravnost spolova, Ženska prava i Socijalna pravda ne budu ključni elementi Bh. društva
Bosna i Hercegovina je država u kojoj se konstantno direktno ili indirektno krše prava žena na različite načine. Za rad iste vrijednosti žene nisu jednako plaćene kao i muškarci, veliki postotak žena je neaktivan na tržištu rada, a žene nerijetko u daljem napredovanju zaustavi stakleni strop. Iako žene čine većinu stanovništva Bosne i Hercegovine, manjina su na mjestima odlučivanja, njihov glas je ućutkan i nadglasan što dovodi do paradoksa u kojem žene, koje su većina, postaju najveća manjina u BiH, a ravnopravnost nije 50%, nego 40%. Žene su rijetko prisutne u našem svakodnevnom govoru, njihov rad i doprinos se krije iza muškog roda – I žena i muškarac su direktor i šef, a samo je žena higijeničarka. Iako je u posljednjih godinu dana bilo određenih pomaka, pravo porodilje na porodiljnu naknadu još uvijek zavisi od mjesta ženinog prebivališta, a mlade žene još uvijek dobijaju otkaz ukoliko odluče zasnovati porodicu i ostvariti potomstvo, na razgovoru za posao ih se pita o planiranju porodice, iako je to protuzakonito. Bosna i Hercegovina je država gdje se sigurne kuće za pomoć i podršku preživjelim rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici iz godine u godinu bore za nastavak svog djelovanja, gdje su sve žene ista manjina i generalna kategorija i gdje ne postoji senzibilan pristup ranjivim grupama žena. Ustav Bosne i Hercegovine ni u jednom slovu, pa ni znaku ne prepoznaje ženu i njena ljudska prava, ne prepoznaje 51% stanovništva i ne garantuje rodnu ravnopravnost, a poznata uzrečica je da su ostali zakoni dobri, ali se ne sprovode. Iako mir ima žensko lice, doprinos žena u mirovnim procesima, izgradnji održivog mira, mostova prijateljstva i zajedničkog života ostaje sakriven iza vladajućih narativa, uprkos činjenici da feminizam nikad nije vodio ratove, a nacionalizam jeste. U Bosni i Hercegovini, rodne uloge, patrijarhat i nametnuta očekivanja guše glasove žena, čvrsto drže i ne puštaju svoje okove insistirajući da potrebe, kvaliteti i borbe žena budu i ostanu nevidljive svakog dana u godini, pa i Osmog marta, kada jednom godišnje poprime lice karanfila i kraćeg radnog vremena.
Povodom Osmog marta – Međunarodnog dana žena 2022. godine poručujemo da je nama svaki dan u godini Osmi mart, svaki dan osvajamo i čuvamo mir i naša prava, budno bdijemo nad rodnom ravnopravnošću, ženskim pravima i nećemo dozvoliti da se narušava stepen naših zagarantovanih prava. Ona prava koja su nam uskraćena mi ćemo da osvojimo, a mir ćemo da sačuvamo. Poručujemo da žene nisu postotak i da nisu kvota, da ravnopravnost nije 40%, nego 50% i da naše zalaganje neće stati dok ne budemo živjeli u državi održivog mira i dok svaka od nas, sa svakom svojom specifičnosti i svakim dijelom svog identiteta ne postane potpuno ravnopravna članica društva!
Nećemo dozvoliti da niti jedna žena, djevojka i djevojčica, a posebno pripadnice višestruko ranjivih grupa žena bude nevidljiva i da njena potreba i njena prava budu ignorisani. Nastavljamo stazom koji su utabale mnoge snažne žene prije nas i poručujemo da se naša borba neće zaustaviti sve dok u svakom aspektu našeg javnog i privatnog života ne budemo uživale jednaka prava kao i muškarci i dok se ne izborimo za društvo u kojem niti jedna od nas žena neće biti nevidljiva i zapostavljena. Pozivamo sve institucije, organizacije civilnog društva, obrazovne ustanove da ZAJEDNO kreiramo takve reformske platforme i prilike u kojima će Mir, Ravnopravnost spolova, Ženska prava i Socijalna pravda biti ključni elementi napretka.