Ekipa Mreže za izgradnju mira posjetila je privremeno prihvatni centar Ušivak. Zajedno sa partnerima Agencijom Ujedinjenih naroda za seksualno i reproduktivno zdravlje (UNFPA), održana je radionica na kojoj je obavljen razgovor sa ženama koje su u Ušivak došle iz zemalja koje su ratom zahvaćene, a sve u cilju obilježavanja 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja.
U cilju osnaživanja žena iz ratnih područja, gdje svaka od njih nosi tešku sudbinu, Belma Karkelja Omerović koja je dio tima Mreže za izgradnju mira, hrabro je ispričala dio svog najtežeg perioda u životu. Radi se o ratnom periodu u Sarajevu, kada je 1993 godine ranjena. U kratkim crtama je danas opisala ono što je odredilo njen život.
“Ja sam tad imala deset godina i ranjena sam u ratu, u maju 1993. godine. Taj dan je bio apsolutno miran, nisu se čule granate i nije bilo ratnih dešavanja i mi djeca smo odlučili da izađemo u park da se igramo. Nedugo nakon toga, pala je granata, dvadesetoro djece je ranjeno, a jedna curica je preminula. Ja sam ranjena, po cijelom tijelu, ali jedan geler je bio koban, pogodio me u kičmeni stub. Momentalno u tom trenutku sam ostala paralizovana”, priča Belma.
Od tada kreće Belmina borba. Kako ističe, djetinstvo se pretvorilo u košmar. Strah, bolovi, pokušaji da ponovo stane na noge je ono kroz šta je svaki dan prolazila. Devet mjeseci provela je u bolnici, nakon čega je uslijedila evakuacija u stranu zemlju zbog liječenja.
“To je takođe bio izazovan period za mene, jer sam ostavila porodicu, dom i otišla u neku nepoznatu zemlju. Susrela sam se sa nepoznatim ljudima, nepoznatom kulturom, nepoznatim jezikom tako da apsolutno vas razumijem jer se nalazite daleko od svoje porodice i svog doma”, pručila je Belma okupljenim učesnicama radionice.
“U toj stranoj zemlji sam provela godinu i po dana i taman što sam se privikla na taj drugi način života, bilo je vrijeme da se vratim kući. Vratila sam se u BiH, baš u vrijeme prestanka rata i susrela sam se sa novim izazovom jer naše društvo uopšte nije bilo osviješteno po pitanju osoba sa invaliditetom. S obzirom da sam jedva prohodala i da sam ranjena u kičmu, moj procenat invaliditeta je stopostotni”, ističe Belma Karkelja Omerović.
Ali i ovu tešku bitku Belma je dobila. Naučila je da mnogo više cijeni život i da se nikada ne osvrće nazad nego da samo gleda naprijed. Danas je Belma majka dvije djevojčice koje imaju šest i trinaest godina, i one su joj najveći životni uspijeh.
Mnoge je ova priča u Ušivku rastužila, ali su takođe žene koje su prisustvovale shvatile da nisu same i da imaju podršku u teškim borbama koje one prolaze. Neke od njih su se osnažile i na skupu ispričale svoje lične priče koje su im promijenile život ali koje će ih sigurno učiniti jačim osobama.
Merisa Barimac, voditeljica slučajeva rodno zasnovanog nasilja za područje Kantona Sarajevo iz UNFPA, ističe da je danas ispunjena misija, a to je osnaživanje žena koje su prošle bilo koji oblik nasilja. Pitali smo iz kojih zemalja su pretežno žene sa kojima smo danas razgovarali. “Sama brojka žena koje su prisutne u entru varira u zavisnosti od perioda i trendova koji se dešavaju.
Uvijek kroz centar prođe na nekom sedmičnom nivou oko 30 žena. Dolaze iz različitih sredina: Irak, Iran, Sirija, najčešće Avganistan, ali u zadnje vrijeme imamo dosta korisnica iz afričkih država”. I sve ove teške sudbine su rezultat ratova koji su prisilili ko zna koliko ljudi na odlazak iz svoje zemlje i koji su doživjeli tešku sudbinu.
Ovaj tekst je nastao u sklopu provođenja aktivnosti za obilježavanje 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja prema ženama i djevojčicama.
Piše: Maja Popović