Autorica: Ana Vujković Šakanović
Samo još ovo da kažem dok smo svi naši ovdje. Ovaj citat, naizgled konspirativnog karaktera, je prije nekoliko mjeseci izgovoren u Tuzli među grupom prijatelja. Grupa je obuhvatala mladiće i djevojke različite dobi, različite vjeroispovjesti, nacionalne pripadnosti, seksualne orijentacije. Nisu imali isti stil odijevanja, niti frizuru. Nije bio isti ni klub za koji navijaju. Različiti su hobiji, interesovanja, akcenat, način na koji se izražavaju i jezik kojim govore. Ipak, pomenuta izjava ni jednom od sudionika razgovora nije izgledala čudno. Bila je uvrertira slobodnoj razmjeni informacija i riječi podrške o događaju koji će usljediti. Autorici teksta koja je odrasla mimo Tuzle, u jednonacionalnoj sredini, ta situacija bila je jedinstveno svjedočanstvo nadnacionalne humanističke pripadnosti. Sjećanje na taj događaj bilo je pohranjeno i danas služi kao tačka oslonca i inspiracije za dalje djelovanje. To djelovanje olakšano je činjenicom da u tako različitoj grupi sa kojom se identifikuje, uvijek može naći i istomišljenike i neistomišljenike za svoje ideje, ali da će te ideje u oba slučaja biti uvažene i prihvaćene. Takva sigurnost, u vrijeme sveopćeg osuđivanja, sama po sebi svjedoči da se pripada jednom, za ovo podneblje, nesvakidašnjem svijetu mladih koja zavređuje posebnu pažnju.
Mladi u Tuzli pronalaze se, pripadaju i grupišu po načinu razmišljanja, po sličnim afinitetima i ciljevima u životu, po tome što smo jedni drugima podrška u različitim poduhvatima, što nemamo zadrške u izražavanju svojih uvjerenja. Edna Sadiković, aktivistica Omladinskog pokreta Revolt ističe da zajednica mladih u Tuzli prikazuje samu raznolikost demogafije našeg Grada. Iako smo, kao i svi ostali mladi u BiH, okruženi i okružene i dalje prominentnom ratnom ideološkom ostavštvinom, ratnim pričama i retorikama podjele, veliki broj mladih u Tuzli odupire se utjecaju ratnih sjećanja na njihov svakodnevni život i djelovanje. Neki od nas bitku protiv podjela vode kroz njegovanje kulture razumijevanja i pružanje empatije, neki svoj bunt iskazuju kroz odbacivanje ili pronalaženje alternative identitetima koji potenciraju podjele. U svom okruženju, svakodnevno svjedočim i jednom i drugom primjeru iskaza multikulturalnosti Tuzle.
Iz ličnog iskustva upoznata sam sa tim da dosta mladih multikulturalnost Tuzle doživljavaju kao ponos, a našu tradiciju toleranicije i suživota vide kao veliku kvalitetu svoje sredine. Prošetaš li gradom, u Tuzli ćeš pronaći grupe mladih raznolikih po svojim identitetima i ličnim pozadinama, ali povezanih zajedništvom i zajedničkim interesima. U tim grupama isijava međusobno poštovanje i razumijevanje prema i od strane mladih osoba čija kultura i identitet se razlikuju od ostalih, ali isto tako, ovi mladi ljudi prioritet će dati pronalaženju zajedničkog jezika, bilo to na osnovu ličnog ukusa, hobija, ili možda problema sa kojima se susreću i koja će u takvoj sredini naići na razumijevanje. U tom kontekstu, ono što karakteriše multikulturalnost među mladima jeste njihova sposobnost da u osobi pored sebe prije svega vide čovjeka, sugrađana ili sugrađanku, mladu osobu sa unikatnom ličnošću, nekoga ko baš zbog toga poštovanje i dostojanstvo zaslužuje na svim poljima svog postojanja.
Vlasta Marković, mirovna aktivistica iz Tuzle, smatra da mladi u Tuzli shvate prednost multikulturalnosti i života kakav je u Tuzli tek kad upoznaju mlade iz zajednica koje su zatvorenije, ili nisu multikulturalne. Tek kada počnete da putujete i intenzivnije se družite sa mladima iz drugih mjesta i država, uočite tuzlanske jedinstvenosti čak i u svakodnevnom ispijanju kafe: Mi kad sjednemo jedni s drugima na kafama, mi pojma nemamo ko je koje vjeroispovjesti. To nam negdje dođe na red onog momenta kad treba da čestitamo praznike jedni drugima. Anegdota koju bih podjelila je da meni moji prijatelji čestitaju katolički Božić, a potom pravoslavni Božić jer ne mogu po mom imenu i prezimenu da shvate više šta slavim. Zapravo, ha na neki način sa jednim prijateljima obilježim jedan Božić, u svojoj porodici obilježim drugi Božić, a onda kad je vrijeme Ramazana, potrudim se da ispostim koji dan i da obilježim Ramazanski Bajram, kao i Kurban Bajram. Tako da, to je neka ljepota kad vam ljudi stvarno čista srca čestitaju sva tri praznika uopšte ne osuđujući i ne stavljajući vas ni u jedan koš jer su naučili da ste i jedno i drugo i treće i četvrto i peto. U stvari, na kraju dana smo svi ljudska bića.
(…) Negdje ukratko mislim da smo jako, jako sretni što smo otvoreni prema svim stvarima. Krenemo nekako od tog momenta prema drugome i drugačijem što se tiče nacionalnosti, a onda treba i da budemo otvoreni prema drugome i drugačijem, kad se tiče bilo čega drugoga, tako i sa LGBTQ+ zajednicom. Tuzla još ima puno da radi na tome, ali vjerujem da će zbog toga što je otvorena prema drugome i drugačijem da bude otvorena i prema svim ostalim različitostima i da shvatimo da je u stvari ta drugačijost, ali da je drugačijost u stvari ljepota ovog života ovde. Samim tim što dolazimo otvorenog srca gdje god dođemo, tako evo ja ću reći u svoje lično ime, a vjerujem i mnoštvo mojih prijatelja imaju prijatelje gdje god da krenu. Bilo gdje po Bosni imamo prijatelje, takođe po Srbiji, Hrvatskoj, a da ne pričam i šire jer to tuzlansko srce i drugi prepoznaju, a i mi prepoznamo sve one dobre i otvorene ljude.
Detaljnije informacije o životu mladih LGBTQ+ zajednice u Tuzli govorila je Dina Barjaktarević, izvršna direktorica Tuzlanskog otvorenog centra koji se bavi pitanjima prava LGBTQ+ osoba i rodne ravnopravnosti. Polje djelovanja ove organizacija nadilazi područje Tuzlanskog kantona i širi se na nivo čitave Bosne i Hercegovine te je komparativno polazište koje Dina ima izuzetno veliko. Na osnovu te činjenice ona sa sigurnošću iznosi da je u dosadašnjem radu Tuzlanskog otvorenog centra primjećeno da su građani i građanke Tuzle, ali i mladi koji dolaze iz Tuzle dosta otvoreniji, kada su u pitanju LGBTQ+ teme. Tuzlanski otvoreni centar nema nikakav problem da sarađuje sa građanima i građankama, da sarađuje sa mladim ljudima, koji se već u velikom broju okupljaju oko Tuzlanskog otvorenog centra kako bi pružili podršku LGBTQ+ zajednici, ali i pitanjima rodne ravnopravnosti.
Tuzlanski otvoreni centar i ta vrijednost Tuzle kao antifašističkog multikulturalnog i multietničkog grada i solidarnost koja se ispoljava. Solidarnost smo osjetili najviše 2019. godine, otprilike tri godine od našeg aktivnog rada, kada je prilikom otvaranja festivala „Merlinka“ najavljen kotraskup u svrhu otkazivanja samog festivala. Građani i građanke Tuzle su pokazali solidarnost i došli su u velikom broju u atelje Ismet Mujezinović kako bi pružili podršku Tuzlanskom otvorenom centru.
Fotografija otvaranja festivala Merlinka u Ateljeu „Ismet Mujezinović“ (Preuzeto sa Tip.ba).
Tuzlanski otvoreni centar je 2019. godine radio jedno istraživanje koje je pokazalo da je mali broj LGBTQ+ osoba javno autovan, a zatim su napravili jedno komparativno istraživanje 2022. godine u kojima se pokazalo da se povećao procenat autovanja mladih LGBT osoba gde sad taj procenat stoji oko 60% što zapravo pokazuje da Tuzla jeste jedan siguran i slobodan grad gdje ljudi mogu autentično da ispoljavaju sve svoje identitete koji nas krase.
Ona naglašava da ne smijemo zaboraviti, da bez obzira što je Tuzla pozitivan primjer u regionu, u njoj je još uvijek zastupljeno nasilje, diskriminacija, predrasude, konverzivna terapija, vršnjačko nasilje koje se vrši nad mladim LGBT osobama. To je nešto na čemu se aktivno radi kroz podršku Grada Tuzle sa kojim Tuzlanski otvoreni centar ima potpisan Memorandum o saradnji.
Pozitivan primjer je da prilikom vođenja bilbord kampanje od strane Tuzlanskog otvorenog centra na tri promjetne lokacije u Tuzli, nismo ni dobili ni jedan negativan feedback, niti je prilkom prikazivanja bilo kakve LBGT reklame ista bila uništena. Reakcije na zauzimanje javnog prostora LGBT temama su bile pozitivne.
Tolerancija, moto festivala Kvirhana, u organizaciji Tuzlanskog otvorenog centra. Tokom festivala, glavna ulica u gradu bila je ukrašena motivima tolerancije i ekspresije kvir identiteta (Fotografisala A. Vujković Šakanović).
Slobodan Blagovčanin, aktivista Omladinskog resursnog centra Tuzla jedan je od tvoraca dokumentarnog filma o muftiji Muhamed Šefket efendiji Kurtu. Ovaj film govori o muftiji koji je tokom Drugog svetskog rata spasio tuzlanske Srbe od planiranog ustaškog pokolja. Sama priča, još jedan je dokaz tolerancije i međuljudske empatije i u najtežim vremenima koga se zahvalni potomci rado sjećaju. Ipak, kada se radi o o socioekonomskom položaju mladih u Tuzli, Slobodan smatra da on nije toliko povoljan i da se ne razlikuje mnogo od položaja mladih u drugim sredinama. Slobodan ističe da su mlade osobe, nažalost, često prepuštene zastarjelom obrazovnom sistemu, koji često ne odgovara njihovim potrebama. On dalje smatra da su jedina svijetla tačka, uz sportske klubove su svakako i omladinske organizacije, koje su jedno od mjesta gdje mladi sa većom željom i snažnijim afinitetima mogu da se dokazuju i angažuju oko izazova važnih za zajednicu. Najčešće je to slučaj kao i u drugim mjestima da se na izgradnji mira radi kroz civilno društvo, s tim da je u Tuzli razlika i ta da trenutna politička scena se ne zasniva na nacionalizmu i populizmu, te se to naravno prenosi na čitavo stanovništvo i mlade Tuzle generalno. On dalje zaključuje da se može reći da Tuzla od svih mjesta ponajmanje odašilje poruke podjele, već baš naprotiv promoviše poruke suživota, saradnje i izgradnje mira.
Mladi u Tuzli, okupljaju se u zavisnosti od sopstvenih afiniteta, a Grad Tuzla nastoji da potrebe za okupljanjima zadovolji besplatnim ustupanjem prostorija poput Doma prirode na Ilinčici, gdje osobe svih uzrasta mogu organizovati druženja, radionice, likovne kolonije. U organizaciji Udruženja Front Slobode, na Ilinčici održana je Frontova likovna kolonija mladih, koji su svoje artističke afinitete izražavali kroz druženje i zajedničku suradnju (autor fotografije D. Šakanović).
Svjesni svojih različitosti i privilegija u odnosu na druge gradove u Bosni i Hercegovini i regionu, tuzlanska omladina nastavlja da njeguje tradicionalne vrijednosti otvorenosti. Tuzla je grad koji inspiriše prihvatanje, pripadnost i toleranciju. Biti Tuzlak ne postaje se rođenjem nego ponašanjem, prihvatanjem i ljubavlju prema ljudima i svijetu. Ovo su stav i ponašanje koji inkorporiraju i koji su inkluzivni. Ovdje možete tražiti sebe, ispoljavati svoj individualizam koji će sigurno naići na prihvatanje u nekom od segmenata šarolikog, multikulturalnog i otvorenog društva. Tolerancija prema drugima uz koju se u Tuzli odrasta, koju pridošlice uče, usvajaju i sa kojom se živi najuzvišenija je karakteristika društva koje aktivno živi mir.