“Ne želimo odustati od prirode koja je jedna od najvrijednijih u Evropi, te s toga nastavljamo raditi na stvaranju pozitivnih promjena, kako u našem zakonodavstvu tako i na terenu. Kao društvo treba da razmišljamo globalno, a djelujemo lokalno, rekao bih. U budućnost koračamo i dalje sa sloganom ‘Za prirodu i ljude’.”
Ovo je poruka Vladimira Topića, jednog od koordinatora Centra za životnu sredinu (CZZS), koji već 25 godina uspješno „koračaju“ kroz sve oblasti zaštite životne sredine. Davali su doprinos onda kada lokalno stanovništvo nije imalo snage da se bori za svoju životnu sredinu. Ohrabrivali su, podržavali i borili se.
Osnovani su 1999. godine, kada je grupa studenata Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF) u Banjaluci, pokrenula organizaciju Mladi istraživači Banjaluke. Tada nisu mogli ni da pretpostave kakve aktivnosti će udruženje danas imati. U samom početku, željeli su da se bave naučno-istraživačkim radom, a da zaštita životne sredine bude posljedica istraživanja koja budu provodili. Zbog manjka podrške profesora sa fakulteta za naučno-istraživački rad, shvatili su da moraju promijeniti fokus aktivnosti ukoliko žele da se pitanjima životne sredine počne pridavati pažnja.
Danas su prepoznati kao organizacija koja pokušava da utiče na javne politike, podiže javnu svijest o pitanjima životne sredine, te ostvaruje saradnju sa drugim udruženjima, mrežama, institucijama i međunarodnim organizacijama. Iza njih su brojni protesti i projekti, čiji broj ni sami ne znaju.
Kvalitetnije i zdravije urbane sredine
Centar ima tri programa, a program Održiva mobilnost i urbano planiranje je aktivan od 2002. godine, kada je prvi put obilježen Svjetski dan bez automobila za koji je CZZS i nacionalni koordinator za Bosnu i Hercegovinu (BiH). Sve bržom urbanizacijom grada Banjaluke i naglim porastom broja motornih vozila, pojavila se potreba za aktivnim učešćem u izradi planske dokumentacije biciklističke i pješačke infrastrukture, te promocijom biciklističkog i ostalog nemotorizovanog saobraćaja.
Kampanja Svjetski dan bez automobila je nastala 2002. godine od strane Evropske komisije i od tada se obilježava svakog 22. septembra. Taj dan se održava i tradicionalna godišnja banjalučka biciklijada ,,Dva su točka dovoljna”.
Planova je mnogo, a programski cilj su kvalitetnije i zdravije urbane sredine za sve građane. Brojne su aktivnosti na koje su posebno ponosni. Jedna od njih jeste ukidanje obaveznog nošenja kaciga za bicikliste, za šta je kampanja trajala od 2011. do 2017.
„Najviše zagovaranja je rađeno u pogledu unapređenja biciklističke infrastrukture na lokalnom nivou. Jedan od najznačajnijih uspjeha u ovom polju je svakako oduzimanje prostora od motornog saobraćaja na jednoj od glavnih gradskih saobraćajnica – ulici Kralja Petra I Karađorđevića. Kampanja zagovaranja uvođenja bicikističkih staza/traka na glavnu gradsku saobraćajnicu je trajala stihijski skoro desetak godina, sa svojom kulminacijom 2021. kada se zagovaranje pojačava. Nakon mnoštva formalnih i neformalnih sastanaka, uvedene su biciklističke trake sa razdvojnim stubićima“, prisjetio se koordinator projekta Održiva mobilnost i urbano planiranje, Dragan Kabić.
Dodaje da je u pitanju presedan biciklističke infrastrukture ne samo u Banjoj Luci, već i šire od BiH. U BiH je prvi put s namjerom uveden tzv. ,,contraflow“ režim saobraćaja za bicikliste, sa zaštitnim stubićima, platformama za stajališta javnog prevoza, biciklističkim semaforima.
Kabić objašnjava da je, na lokalnom nivou, potrebno što prije riješiti pitanje javnog prevoza, spajanje postojećih sekcija biciklističke infrastrukture i njihova integracija u postojeću putnu mrežu, ozbiljan pristup parking politikama.
,,Svjedoci smo da je urbanizam sveden na onaj investitorski. Kada je u pitanju integracija politika iz domena urbane mobilnosti u urbanističke parametre koja npr. podrazumijeva usvajanje parametara za izgradnju parkirnih kapaciteta za bicikla pri izgradnji novih objekata (biciklane unutar objekata kolektivnog stanovanja, vanjski parkirni kapaciteti za poslovanje…) ili rekostrukcija postojećih (gdje ukoliko prostorne karakteristike samog objekta ne dozvoljavaju ubacivanje bicikla, može se ići u smjeru obaveze izgradnje vanjskih natkrivenih biciklističkih parkinga). Ili na primjer, kod izgradnje vanjskih pristupa u vidu stepeništa u slučajevima kad prostorne karakteristike ne dozvoljavaju izgradnju rampi za osobe sa invaliditetom, gdje se može staviti obaveza izvođenja ‘kanala’’ za guranje bicikla uz/niz stepenište… Dalje, minimalna širina trotoara (ovo se preklapa i sa Zakonom o bezbjednosti saobraćaja, ali je isto tako i element koji je u domenu planova višeg reda na lokalnom nivou, kao što je npr. Urbanistički plan)“, rekao je naš sagovornik.
Od nastanka programa do danas, promijenilo se dosta toga. Bicikli se sve više koriste za kretanje, najčešće iz finansijskih i vremenskih benefita, pristupačnosti i nezavisnosti, pa tek onda zbog onih ekoloških. Problem uveliko leži kako u neznanju i nedostatku volje donosioca odluka tako i u otporu ,,stare struke’’ za kreiranje bezbjednog okruženja za ove, ali i nove korisnike.
Napominje da je svijest građana na nešto višem nivou, ali je takođe i broj motornih vozila narastao. Na primjer, u Banjoj Luci je 2012. godine bilo oko 50.000 registrovanih putničkih automobila, a u 2023. preko 70.000.
„Nastavljamo sa zagovaranjem unapređenja legislative na entitetskom i BiH nivou, kao i infrastrukture na lokalnom. Takođe, na lokalnom nivou je pokrenuta i GIS platforma za urbanu mobilnost sa ciljem trajnog prikupljanja različitih podataka, njihovog analiziranja, te samim tim i povećanja opsega argumentacije pri zagovaranju. Platforma za sada služi za prikupljanje podataka vezanih za saobraćaj bicikala i električnih trotineta, a uskoro će da bude otvorena i za podatke vezane za javni gradski prevoz putnika“, istakao je Kabić.
Odnedavno, CZZS je i nacionalni koordinator za razvoj EuroVelo ruta za Bosnu i Hercegovinu, pa ih u budućem periodu očekuje i više rada na razvoju Savske biciklističke rute. U pitanju je međunarodna biciklistička ruta koja manje-više prati tok rijeke Save, od izvora u Kranjskoj gori do ušća u Beogradu, a koja je kandidovana za EuroVelo rutu broj 18. EuroVelo rute su međunarodne biciklističke rute koje su standardizovane na području čitave Evrope. Ima ih 17, ukupne dužine od preko 92.000 kimoletara, a od čega je oko 50.000 km već razvijeno.
„Pokretači smo Eko BiH mreže, kao i Koalicije za zaštitu rijeka BiH, u partnerstvu sa nekoliko drugih organizacija. Ponosni smo na sve uspjehe koje smo zajedno postigli, a bilo ih je mnogo. Jednako smo ponosni i na najmanje doprinose očuvanju životne sredine koji možda ostanu neprimjećeni u medijiima, ali mi ih se sjećamo, kao i naši partneri s kojima smo se zajedno borili. Ponosni smo na činjenicu da smo zaista pravo udruženje građana i građanki koji se bore za ljude i za prirodu i na to da smo opstali i rasli tokom 25 godina postojanja. Širom BiH su nas prepoznali kao relevantnog i pouzdanog partnera, te da smo bili podrška brojnim borbama za dobrobit lokalne zajednice širom BiH, te na činjenicu da smo i danas tu i da se naš tim mijenja tokom ovih četvrt vijeka, ali da ga uvijek čine dobri i iskreni borci za pravdu“, iskrena je komunikacijska menadžerka Centra, Sandra Josović.
BiH igralište za biologe
Program Biodiverzitet i zaštićena područja ima za cilj da svojim djelovanjem da doprinos u očuvanju i adekvatnom upravljanju prirodnim vrijednostima i zaštićenim bh. područjima. U različitim kategorijama BiH ima 46 zaštićenih područja, od toga 34 u Republici Srpskoj te 12 u Federaciji BiH, što je u suštini svega tri odsto površine.
„Pod međunarodnom zaštitom, npr. kroz Ramsarsku konvenciju, bar u teoriji su zaštićeni i Livanjsko polje, Hutovo blato i Bardača, ali ta zaštita je papirni tigar budući da ne samo da nije prepoznata kroz domaće zakonodavstvo, već smo i svjedoci katastrofalnog upravljanja tim područjima, od kojih je Bardača svakako najpoznatiji slučaj. Nekad raj za ptice i ogroman biološki i turistički potencijal, a danas kukuruzište. Ova područja, kao i mnoga druga koja su po svojim odlikama jedinstvena u svijetu, neophodno je što prije proglasiti zaštićenim“, rekao je koordinator projekta, Igor Kalaba.
Govori da ekonomske aktivnosti, zakonite i nezakonite, kao i uopšte neodgovorno ponašanje prema prirodi, predstavljaju i te kako realnu opasnost da izgubimo jedinstvene vrste, populacije, ekosisteme i cijele krajolike.
Kalaba napominje da je najponosniji na svoje kolege koji rade najbolje što mogu, čak i onda kada trpe velike pritiske. Kada su aktivnosti u pitanju, pobjede na Sutjesci i Vrbasu vidi kao bitnije, te cijeli niz spalionica otpada (npr. Lopare, Bosanski Petrovac) koje su spriječili ili pomogli lokalnom stanovništvu da ih spriječi. Oni su 2015. godine uspjeli, poslije nekoliko godina borbe, da odbrane Nacionalni park Sutjeska od planiranih pet hidroelektrana na rijekama Sutjeska i Hrčavka. Centar je okupio stručnjake iz oblasti prirodnih nauka, te veliki broj nevladinih organizacija, koji su zajedno argumentovano ukazali na moguć negativan uticaj hidroelektrana na najvažnije prirodno područje u našoj državi. Kroz ovu kampanju organizovana je prva građanska inicijativa u BiH, koja je bila usmjerena ka Narodnoj skupštini RS, a kroz koju je prikupljeno 6.000 potpisa na 12 lokacija u RS.
Koalicija za zaštitu Vrbasa je 2005. godine sakupila više od 17.000 potpisa građana, koji su rekli „ne“ hidroelektranama na Vrbasu, nakon čega je Skupština grada Banje Luke dala negativno mišljenje o tadašnjem projektu. Područje rijeke Vrbas bilo je ugroženo planovima za izgradnju tri hidroelektrane (HE Krupa, HE Grbići i HE Novoselija).
„Tu je i naš rad na upravljanju medvjedom (zaštita mrkog medvjeda na području Dinarida), te još dosta ‘manjih’ pobjeda kao npr. zaustavljanje projekta spalionice opasnog otpada u Zvorniku, koje kad se gleda sa višeg nivoa možda ne izgledaju bitno, ali na lokalu su i te kako značajne. Postoji i postrojenje za pirolizu guma u Bosanskom Grahovu, području sa veoma čistom prirodom i potencijalom za poljoprivredu i turizam. Taj projekt još nije potpuno zaustavljen, ali smo u kontaktu sa lokalnom zajednicom i podržavamo ih. Na kraju krajeva, mimo spašavanja životne sredine i zaštite prava građana, podjednako je bitno pokazati da promjena ipak jeste moguća i na taj način podstaći što više ljudi da redovno zahtijevaju zaštitu svojih prava“, poručio je.
Priča o zaštiti mrkog medvjeda započinje u drugoj polovini novembra 2015. godine, kada je u banjalučko naselje Lazarevo, tražeći hranu, dolutao mrki medvjed. U to doba godine, već je trebalo da medvjedi hiberniraju. Međutim, klimatske promjene donijele su visoke temperature u zimskom periodu koje se negativno reflektuju i na medvjeđi zimski san. Dvije godine nakon prvog dogodio se drugi slučaj. Ova zakonom zaštićena životinja u ljetno doba je dolutala do naselja Rekavice i napala mještanina.
U oba slučaja radilo se o medvjedicama koje su lovci prinudno odstrijelili, jer su ugrožavale imovinu i bezbjednost ljudi. Boljeg rješenja u tom trenutku nije bilo, a lovci su odstrel opravdali nepostojanjem specijalne puške za omamljivanje i adekvatanog plana reagovanja. Odstrel medvjedica je pokazao nedovoljnu spremnost nadležnih u ovakvim situacijama. U Centru je tada rečeno kako odstrel ne smije biti jedino rješenje u ovakvim i sličnim situacijama. Izrazili su spremnost da se aktivno uključe u dugoročno planiranje zaštite medvjeda, kao i drugih velikih divljih životinja, zajedno sa naučnom zajednicom i vladinim institucijama, te su zatražili hitan sastanak u nadležnom ministarstvu.
Tako je započeo projekat “Zaštita mrkog medvjeda na području Dinarida” u okviru kojeg su pokrenuti brojni procesi vezani za održivo upravljanje medvjedom. Centar je u periodu od prvog januara 2018. do kraja decembra 2020. godine, radio na realizaciji postavljenih projektnih ciljeva. Urađena je prva genetička analiza na dijelu populacije mrkog medvjeda u BiH. Pokrenut je proces izrade plana upravljanja medvjedom u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, što je prvi takav dokument u izradi za pojedinačnu životinjsku vrstu u BiH. Radilo se i na uspostavljananju saradnje država koje dijele Dinarsku populaciju mrkog medvjeda. Resorno Ministarstvo RS je imenovalo i naročiti Interventni tim za krupne zvijeri, koji je obučen i opremljen sa dvije specijalne puške za uspavljivanje životinja.
Kako kaže naš sagovornik, javnost najčešće reaguje u slučajevima kad se opasnost tiče njih i njihove lokalne zajednice.
„Ovo, doduše, nije isključivo pravilo, pa smo tako imali slučajeve opšte mobilizacije kad smo vodili kampanju protiv planova za izgradnju malih hidroelektrana na rijekama Sutjeska i Hrčavka, u srcu nacionalnog parka Sutjeska. Jedan od najvećih izazova u tom procesu je pristup informacijama vezanim za projekte koji imaju negativan uticaj na ljude i životnu sredinu, koji je često namjerno otežan, ne samo lokalnim zajednicama već i nama i to je borba koja traje dan danas. Tu se srećemo sa različitim problemima, od skrivanja informacija do zakazivanja javnih rasprava tokom praznika, kad se pretpostavlja da će se manje ljudi odazvati“, objašnjava Kalaba.
Iz Centra ne bježe ni od svojih neuspjeha iz kojih su dosta naučili. Žao im je što nisu mogli zaustaviti izgradnju hidroelektrane (HE) Medna protiv koje su se borili godinama, te imali podršku lokalnog stanovništva, niza organizacija, kao i opštine Ribnik, ali do pravde nije došlo.
„HE Medna nije stvorila obećavana radna mjesta i prosperitet za lokalnu zajednicu, sama HE jako loše posluje, a opštine za to primaju mizernu koncesionu nadoknadu. Sa druge strane imamo fenomenalnu priču u Pecki, Pecka Visitor Centar, koja je kroz održivi turizam pokrenula renesansu tog sela, dovela desetine hiljada ljudi u taj kraj, te pokazala da je vizija za koju se CZZS zajedno sa partnerima tamo borio, i te kako moguća. Takođe, svaki neuspjeh nam služi kao neprocjenjivo iskustvo na osnovu kojeg prilagođavamo naš dalji rad, a ta evolucija se i te kako vidi u proteklih 25 godina, koliko Centar postoji“, naglasio je Kalaba.
Naš sagovornik objašnjava da, kada je biodiverzitet u pitanju, istraživanja su pokazala da je stanje odlično. Prema njegovim riječima, BiH se može nazvati igralištem za biologe, budući da obiluje veoma različitim staništima i ekosistemima, refugijalnim centrima, te je još puno nedovoljno istraženih područja.
„Ako pogledamo biljke, mi imamo više endemskih vrsta nego što pojedine evropske države imaju ukupno vrsta. Kad se ova slika pogleda iz drugog ugla, izostanak institucionalne podrške za istraživanje i zaštitu vrsta i staništa, podršku za fakultete… Situacija je veoma loša. Kao i, uostalom, u obrazovanju uopšte. Pogledajte situacije, pogledajte ulaganja i trendove i sve vam je jasno. Pored toga, u FBiH ne postoji Zavod za zaštitu prirode, što je još jedna osjetljiva točka u procesima zaštite prirode. Situacija se može posmatrati i kao veoma loša zbog pritisaka na prirodu, primarno kroz uništavanje staništa, rijeka, jezera, šuma i dr“, kaže Kalaba.
Jednim dijelom za takvo stanje krivi i većinu medija jer, kako kaže, promovisanje nauke i istraživanja nalazi se poprilično nisko na spisku prioriteta većine medija, a mediji su i te kako značajni za stvaranje sistema vrijednosti u društvu, to je odgovornost koja se ne smije olako shvatati.
Svijest o upravljanju otpadom na relativno niskim granama
Svijest o upravljanju otpadom je na relativno niskim granama, a prioret ovog pitanja u institucijama je jednak ili još niži. Iz Centra poručuju da o tome najviše govori to da je reciklaža i dalje naučna fantastika za bh. društvo i neki cilj kojem se teži, dok se u EU insistira da se ide ka “zero waste” politikama (politike za nula otpada) gdje se veći naglasak stavlja na sprečavanje nastanka otpada uopšte.
„U poređenju sa EU, mi imamo manje otpada po glavi stanovnika, ali njegovo tretiranje je daleko lošije, čemu svjedoče neadekvatne deponije, te rijeke pune otpada. Neophodno je, pod hitno uvođenje politika koje vode smanjenju ukupne količine otpada, kao što je potpuna zabrana jednokratne plastike u što više sektora, te uvođenje odvojenog prikupljanja otpada u svim opštinama, kak i zatvaranje neadekvatnih opštinskih deponija i napokon, uspostavljanje regionalnih sanitarnih deponija“, poručuje naš sagovornik.
Kalaba se dotakao i odlaganja otpada na Trgovskoj gori, koji je tema unazad nekoliko godina. Prema njegovim riječima, ovo je jedna od rijetkih ekoloških tema gdje su uključena ne samo ministarstva i druga tijela, već i pojedini političari, što bi trebalo da signalizira da su svjesni opasnosti.
„U svakom slučaju, jednostrano i tvrdoglavo ponašanje Hrvatske je nedopustivo i ovaj projekt ne bi smio da se dogodi gdje god je lokalno stanovništvo protiv njega, a posebno ne na tako bitnoj lokaciji tj. uz samu rijeku Unu, koja je među najznačajnijim rijekama, ne samo u državi već i u široj regiji po svojoj kvaliteti, biodiverzitetu i drugim značajkama“, govori.
Solarna Pecka, prva solarna elektrana u BiH
Koordinator programa Energija i klimatske promjene Vladimir Topić, objašnjava da su iza njih brojne lokalne inicijative koje su podržali i ostvarili. Činjenica je da su u dva navrata spriječili realizaciju štetnih projekata izgradnje brana na rijeci Vrbas na području Banjaluke. Stopirali su i izgradnju preko stotinu malih hidroelektrana. Projekti koji su zaustavljeni su sedam malih hidroelektrana na rijeci Rzav u Višegradu i četiri u Nacionalnom parku Sutjeska.
„Zaustavljeni su projekti gradnje novih elektrana na Uni i Uncu, kao i u opštini Sokolac na rijeci Kaljini, kao i mnoge planirane u prostornom planu su izbrisane, a to su elektrane u Srednje-bosanskom kantonu, kao i Hercegovačko-neretvanskom, u pitanju su elektrane na rijekama Trebižatu, Buni i Neretvi, te rijeci Drežnici kod Mostara. Izmjenom zakona o električnoj energiji u FBIH, mnoge planirane elektrane su tako onemogućene u planovima i gradnji u budućnosti, a tu je riječ o preko 100 malih hidroelektana koje su kroz različitu prostorno plansku dokumentaciju samo do sada planirane, a izmjenama ovog Zakona su onemogućene za dalju gradnju. Takođe i novim Zakonom o obnovljivim izvorima energije u RS, ukinuta je stavka za podsticaje za kompanije koje proizvode energiju iz postrojenja hidroelektrana, a time je znatno i opao interes da se grade ovi projekti, jer je mnogima bio motiv upravo sigurna subvencija koja se dobija, kao i obavezni otkup od strane državnih tijela“, rekao je Topić.
Program je pokrenut nakon kampanje protiv izgradnje hidroelektrana na Vrbasu. Od tada se bore protiv štetnih energetskih projekata u BiH i njihovih loših uticaja na životnu sredinu, zdravlje i ekonomiju. To uključuje zagovaranje protiv hidroelektrana kroz kampanju „Sačuvajmo plavo srce Evrope“, termoelektrana i sličnih štetnih energetskih projekata.
Takođe, rade na promociji proizvodnje energije iz stvarnih obnovljivih izvora kao što su energija Sunca i vjetra. Tu je svakako najznačajniji projekat Solarna Pecka koji je zaživio zahvaljujući pojedincima i organizacijama. Novac je skupljan ‘crowfunding’ kampanjom, a za 26 dana prikupljeno je dovoljno sredstava potrebnih za ugradnju sistema solarnih panela i kolektora na krov objekta. Ipak, i pored dobre volje i pomoći ljudi, sve je stalo nakon što je trebalo da institucije preuzmu svoj dio obaveza.
„Solarna Pecka je dokaz da naše institucije ne rade ništa po pitanju podrške građanima i zajednicama koje bi da stvaraju na taj način energiju i troše je za svoje potrebe, jer činjenica da ni danas nisu omogućili da Solarna Pecka proradi u punom kapacitetu jeste zaista poražavajuće. Danas je stanje takvo da institucije i elektrodistribucija nisu omogućili Centru za posjetioce Pecka da troši struju koju proizvede, a sa druge strane nadležnima ne predstavlja problem što se određena količina struje tu proizvodi i dospije elektrodistribuciji u mrežu, dok sam Centar za posjetioce istu ne može da troši jer su institucije zakazale i nisu riješile papirologiju koja ne treba da bude komplikovana“, govori Topić.
Napominje da ljudi sve više osjećaju posljedice klimatskih promjena. Dodaje, da kao društvo počinjemo da shvatamo da nećemo otići u dobrom smjeru ako ne preduzmemo konkretne mjere u oblasti očuvanja i unapređenja prirode.
„Naše institucije i predstavnici izvršne vlasti ne rade ništa po pitanju klimatskih promjena kako bi ih ublažili i kako bi unaprijedili život građana i omogućili bezbjedniji život u našem društvu, generalno. Tome u prilog govore podaci da nismo spremni i dalje za mnoge nepogode koje nas svakodnevno pogađaju, kao što su poplave i požari. Sa druge strane biodiverzitet nam opada, rijeke se pregrađuju i uništavaju, ugalj se spaljuje emitirajući ogromne količine toksičnih elemenata, a još se i podržavaju novi projekti eksploatacije mineralnih sirovina koje dodatno mogu stvoriti pritisak i degradirati našu životnu sredinu. Pri tom, u oblasti zaštite područja sve ove godine nemamo značajnog pomaka i dalje se vrtimo oko tri odsto zaštićene teritorije u BiH, dok su evropski prosjeci oko 30 odsto“, rekao je za eTrafiku.
Izvor: etrafika.net