Iako digitalizacija u Bosni i Hercegovini napreduje, ona je još uvijek daleko iza prosjeka EU.

U posljednjim godinama, tržišta rada širom svijeta suočavaju se s brzim promjenama izazvanim napretkom tehnologije, digitalizacijom i automatizacijom.

Promjene neizbježno utiču na radnu snagu, s posljedicama koje se protežu od načina rada do potrebnih vještina.

U Bosni i Hercegovini (BiH), zemlji koja se suočava s mnogim izazovima u tranziciji prema modernijem gospodarstvu, digitalizacija tržišta rada predstavlja ključnu priliku, ali i izazov. Rastući jaz u digitalnim vještinama, zajedno s nesrazmjernom raspodjelom tehnologije između sektora, stvara specifične prepreke koje je nužno prevazići kako bi BiH postigla održiv i konkurentan gospodarski rast.

Na konferenciji koja je održana 4. decembra 2024. godine pod nazivom Izazov vs. prilika: GenZ na tržištu rada, između ostalog, razmatrane su teme poput digitalizacije u Bosni i Hercegovini.

UTICAJ DIGITALIZACIJE NA TRŽIŠTE RADA U BOSNI I HERCEGOVINI

Prema podacima Evropske fondacije za obuku (European Training Foundation ETF), tržište rada u BiH suočava se s problemom nedostatka digitalnih vještina među radnicima, što se odražava na opći razvoj gospodarstva. U kontekstu digitalizacije, samo 27 posto zaposlenih u BiH izvještava o uvođenju novih tehnologija na radnom mjestu, dok je prosjek u Evropskoj uniji (EU) veći od 40 posto. Podaci ukazuju na činjenicu da, iako digitalizacija napreduje, BiH još uvijek zaostaje u implementaciji novih tehnologija koje bi omogućile radnicima da bolje obavljaju svoje zadatke i poboljšaju produktivnost.

“Samo 60 posto zaposlenih u BiH prošlo je digitalnu nadogradnju vještina, dok je za EU-27 taj postotak 75 posto. To znači da postoji prostor za poboljšanje”, navela je Eva Jansova, stručnjakinja za razvoj ljudskog kapitala u Evropskoj fondaciji za obuku (European Training Foundation – ETF).

Digitalizacija na radnim mjestima u BiH dovodi do promjena u vrstama i metodama rada. Mnoge tvrtke uvode tehnologije koje zahtijevaju od radnika da se prilagode novim radnim zadacima.

“Iako digitalizacija u Bosni i Hercegovini napreduje, ona je još uvijek daleko iza prosjeka EU, gdje više od polovice radne snage zahtijeva srednje i visoke digitalne vještine, dok u BiH 16 posto radnika ne zahtijeva nikakve digitalne vještine, a mnogi radnici se suočavaju s ograničenim pristupom obrazovanju u ovoj oblasti”, ističe Eva.

Na primjer, zaposlenici koji su prošli obuku za nove tehnologije često moraju obavljati različite poslove, dok stariji, tradicionalniji zadaci nestaju. U BiH, gotovo 68 posto radnika koji su obavili obuku za nove tehnologije izvještavaju o promjenama u svojim radnim zadacima. “Tehnološke promjene ne dovode nužno do gubitka radnih mjesta, već mijenjaju vrste zadataka koje zaposlenici obavljaju”, objašnjava Eva Jansova.

SEKTORSKA SPECIFIČNOST DIGITALIZACIJE

Jedan od ključnih izazova digitalizacije u BiH leži u nepravednoj raspodjeli digitalnih inovacija među različitim sektorima. Sektori poput informacijskih tehnologija (ICT) i finansijskog sektora, gdje je uvođenje novih tehnologija već uvelike prisutno, ostvaruju najveći napredak. S druge strane, sektori poput poljoprivrede, građevine i proizvodnje i dalje zaostaju u primjeni novih digitalnih tehnologija, što stvara digitalnu podjelu na tržištu rada.

“Razlikovanje u digitalizaciji među različitim sektorima u Bosni i Hercegovini jasno pokazuje da su sektori poput IT-a i finansijskih usluga u velikoj mjeri unaprijedili svoje digitalne procese, dok tradicionalni sektori poput poljoprivrede i proizvodnje ostaju pozadi, što zahtijeva posebnu pažnju u budućim politikama obrazovanja i obuke”, ističe Eva Jansova.

Poljoprivreda je sektor koji čini značajan dio bosanskohercegovačkog gospodarstva, digitalizacija je minimalna, a zaposlenici u ovom sektoru često nemaju priliku za sticanje potrebnih digitalnih vještina. “Kako bi se radna snaga pripremila za buduće izazove na tržištu rada, ključno je ulagati u programe za razvoj digitalnih vještina i stvaranje fleksibilnih obrazovnih i obučnih programa, koji bi omogućili zaposlenima da se prilagode novim tehnologijama i zahtjevima tržišta”, navodi Eva – stručnjakinja za razvoj ljudskog kapitala u Evropskoj fondaciji za obuku (European Training Foundation – ETF).

OBUKA I USAVRŠAVANJE: KLJUČNI FAKTOR PRILAGODBE

Jedan od najvažnijih aspekata uspješne prilagodbe tržišta rada na digitalne promjene u BiH je razvoj programa obuke i obrazovanja usmjerenih na stjecanje digitalnih vještina. Prema podacima ETF-a, oko 50 posto zaposlenih u BiH sudjeluje u obuci ili obrazovanju vezanom za obavljanje posla, ali najveći broj tih obuka nije usmjeren na sticanje digitalnih vještina. Samo 14 posto zaposlenih prošlo je obuku koja se odnosi na digitalne vještine.

“S obzirom na ubrzan tempo digitalizacije, postoji velika potreba za obrazovnim programima koji će omogućiti radnicima da razviju vještine potrebne za obavljanje poslova u digitaliziranom okruženju, uključujući obuke za korištenje novih alata, programiranje, analizu podataka, umjetnu inteligenciju i robotiku”, pojašnjava Eva Jansova.

U BiH postoji nekoliko programa usavršavanja i obrazovanja koje provode javne i privatne institucije, ali oni nisu uvijek dostupni svim radnicima, posebno onima u ruralnim područjima ili onima koji rade u manualnim poslovima. Stoga je nužno razviti sveobuhvatan pristup obrazovanju za odrasle i omogućiti pristup obukama svima koji žele unaprijediti svoje vještine.

POTREBNA ULAGANJA U INFRASTRUKTURU I SEKTORSKE INOVACIJE​

Za uspješno uvođenje digitalizacije u BiH, potrebna su dodatna ulaganja u digitalnu infrastrukturu, posebno u sektorima poput poljoprivrede i proizvodnje. Digitalizacija ovih sektora može omogućiti veću produktivnost i konkurentnost, te smanjiti razlike između sektora. Uvođenje pametnih tehnologija u poljoprivredu može pomoći poljoprivrednicima da bolje upravljaju resursima, povećaju prinose i smanje troškove. “Za uspješno uvođenje digitalizacije u BiH, potrebna su dodatna ulaganja u digitalnu infrastrukturu, posebno u sektorima poput poljoprivrede i proizvodnje. Digitalizacija ovih sektora može omogućiti veću produktivnost i konkurentnost, te smanjiti razlike između sektora”, ističe Eva Jansova.

S obzirom na to da poljoprivreda čini značajan dio gospodarstva BiH, uvođenje digitalnih tehnologija može također pomoći u smanjenju sezonskih fluktuacija i poboljšanju održivosti poljoprivredne proizvodnje. Također, u sektoru građevine i proizvodnje, tehnologije poput 3D printanja, automatizacije i robotike mogu ubrzati procese proizvodnje, smanjiti troškove i poboljšati kvalitetu proizvoda.

Digitalizacija predstavlja i izazov i priliku za tržište rada u Bosni i Hercegovini. Eva naglašava da će uspješan prijelaz na digitalnu ekonomiju zahtijevati značajna ulaganja u obrazovne i obučne programe koji će omogućiti radnicima da steknu potrebne digitalne vještine. Također, ukazuje na nužnost smanjenja razlika između sektora, jer neki sektori, poput IT-a i finansijskih usluga, već napreduju u digitalizaciji, dok drugi, poput poljoprivrede i proizvodnje, zaostaju. Preporučuje jačanje fleksibilnih obrazovnih programa i razvoj digitalne infrastrukture kako bi se osigurao održiv ekonomski rast i smanjila nejednakost na tržištu rada. “Digitalizacija mora biti prilika, a ne prijetnja, i samo zajedno možemo osigurati da Bosna i Hercegovina uspješno prebrodi ove izazove”, zaključuje Eva.

S.S.

akta.ba