Svojevremeno je filozof komunikacija Vilem Fluser rekao: “Ljudska komunikacija je vještački proces. Ona počiva na vještačkim zahvatima, oruđima i instrumentima, a naročito na simbolima koji su uređeni u kodove.“ I to je tačno, nema razloga da mu ne povjerujemo. Komuniciramo na različite načine, ali smo često nesvjesni da je komunikacija u većini slučajeva usmjerena, kodirana, instrumentalizovana. Drugo je pitanje da li su uzroci tome uvijek artificijelni ili je komunikacija prirodno takva? Bilo kako bilo, simboli su svuda oko nas: ukazuju, usmjeravaju, provociraju. Komunikativni ambijent je per se anarhoidan, ali mi različitim tehnikama nastojimo da nešto prenesemo (iskomuniciramo) i na taj način postignemo željeno.
U neverbalnom komuniciranju kao važno „oruđe“ ističu se boje, međutim, one nisu embrio komunikacije, nego nastavak, element, dopuna. Ono što bi u lingvistici predstavljali glasovi poput: mmm, hm, aha, da, da…, to bi u komnikologiji bile boje, što je zapravo fatička funkcija (i neverbalnog) jezika koja služi održavanju ili produžavanju komunikacije.
Boje su oduvijek fascinirale i imale tradicionalnu, kulturnu, vjersku, fizičku i duhovnu simboliku. Naravno, njihovo značenje je prvenstveno kulturološki uslovljeno, te tako ista boja u dvije kulture može da izazove drukčiji, nerijetko suprotan efekat.
Komunikolozi i psiholozi ističu da su boje važan činilac svakodnevnog života, mogu nas oraspoložiti i rastužiti, podstaći i destimulisati, privući i odvući, zato je potrebno poznavati njihovo značenje, kako bismo, između ostalog, olakšali dnevnu komunikaciju. S komunikološkog stajališta interesantan je paradoks da boje istovremeno „ćute“ i „govore“. Bojama možemo da iskažemo emocije, to jest, periodična raspoloženja. Takođe, kao neverbalnim jezikom, njima ukrtko možemo opisati neki događaj, što znači da bojama gotovo uvijek, svjesno ili nesvjesno, odašiljemo neku poruku.
U psihologiji boja poznata je klasifikacija na takozvane tople i hladne. U tople boje spadaju crvena, narandžasta i žuta, a u hladne plava, ljubičasta i zelena. Zasebnu grupu čine „neutralne boje“, a to su crna i bijela.
Konkretno pridjevanje boja, kao što je rečeno, ovisi o podneblju, to jest, kulturi, tako, na primjer, bijela nema isto značenje na ovim prostorima (gdje simboliše čednost, nevinost, vjenčanje) i na Dalekom istoku (gdje, između ostalog, simbolizuje smrt).
Da bi bilo jasnije i zanimljivije, slijedi kraće predočavanje objektivnih i simboličkih značenja dominantnih boja, uz bijelu i crnu, obazirući se na komunikološki, psihološki i kulturološki kontekst.
Crvena
Najupečatljivija u spektru boja. Energičnost, strast, vatra, krv, uzbuđenje ne mogu se predstaviti bez ove boje. Pobuđuje osjećaj ljubavi i simpatije. Smatra se da odašilje poruku zadovoljavanja onih primarnih nagona, akcije, hrabrosti, čak i uživanja. Ova boja može momentalno da usmjeri pažnju na odgovarajući objekat.
Žuta
Simbol sunčeve svjetlosti, i to je njena objektivna asocijacija. Žuta budi vedrinu, podstiče mentalnu aktivnost te stvara mišićnu energiju. Takođe, ukazuje na čast i lojalnost. Dakle, ovo je boja pozitivnosti, radosti i svježine. Zanimljivo je i to da, kada su u pitanju kulturološke uslovljenosti, žuta kod Francuza simbolizuje ljubomoru, a kod Grka tugu.
Plava
Primarno asocira na nebo i more. Odašilje poruku otvorenog prostora, neograničenosti, slobode, inspiracije, osjećajnosti. Takođe, simboliše pravdu, inteligenciju, čast, povjerenje i odanost. Ima i zdravstveno dejstvo – prirodni je antiseptik, smanjuje osjećaj boli, i smatra se lijekom protiv nesanice. Zatim, ovisno o nijansi, može da liječi depresiju što se postiže intenzivnijom plavom, dok se svijetloplavom mogu smanjiti napetost i strah. Ima utjecaj na moć procjene, snove i kreativnost. Interesantno je i da društvene mreže, uglavnom, na neki način sadrže ovu boju.
Narandžasta
Veže se uz radost i sunce, pri čemu najčešće asocira na sunčev zalazak. Simbol je entuzijazma, oduševljenosti, sreće, kreativnosti, uspjeha, jake volje i upornosti. Odaje osjećaj topline, smatra se da mozak može opskrbiti kiseonikom, podstiče mentalnu aktivnost.
Zelena
Verovatno prva asocijacija na zelenu je priroda, simbol je rasta, nade, preporoda, smirenosti i opuštenosti. Zelena sugeriše stabilnost i izdržljivost. Takođe, poznata nam je i kao simbol u saobraćaju – na semaforu ukazuje na slobodu prolaska, nasuprot crvenoj kao znaku obaveznog zaustavljanja.
Ljubičasta
Objektivno simbolizuje ljubičice i drago kamenje, a osjećajno moć, plemstvo, bogatstvo, dostojanstvenu žalost. Vezuje se uz mudrost, kreativnost, magičnost i romantičnost.
Bijela je sinonim za svjetlo, istinu, slobodu, mir. Ovisno o podneblju i kulturi, može da predstavlja tugu, žalost, a negdje radost i sigurnost. Poznato je i da je nevjeste nose kako bi njome iskazale čistoću i djevičanstvo, a ljekari da ukažu na sterilnost. Suprotnost bijeloj je crna – simbol moći i elegancije, ozbiljnosti i mističnosti. Na ovim prostorima njome se iskazuje tuga. Modni stručnjaci sugerišu da crne haljine i crna odijela obezbjeđuju elegantnost, te da mogu doprinijeti da izgledate mršavije. Crna je sofisticirana, predstavlja prefinjenost i klasični stil.
Dakle, boje su i te kako važan faktor u svakodnevnom životu. Kada komuniciramo, sagovornici stvaraju predodžbu o nama koja se temelji na izgledu, manirima, načinu govora. Boje prenose poruke, evociraju emocije i dodaju sjaj svakodnevnim stvarima. Stoga, kada je u pitanju izgled, na primer, garderoba, promislite prilikom odabira boja i računajte na pozitivne efekte. Boje žive i oživljavaju, tihuju, vrište, osvajaju… U svakom slučaju, ono što je najvažnije, svijet je ljepši u bojama.
Piše: Velibor Savčić