Foto: Arhiv/ Press/
Piše: B. A.
Nažalost, njegov poziv vlastima da se udruže, testiraju i provedu konkretne korake za poboljšanje kvalitete zraka u Sarajevu ostao je bez odgovora, unatoč tome što rješenje leži u relativno jednostavnom i jeftinom pristupu
Zagađenost zraka u Sarajevu već godinama predstavlja ozbiljan problem za građane. Iako se broj oboljelih neprestano povećava, vlasti ne poduzimaju učinkovite korake u rješavanju ovog problema, zbog čega je Sarajevo često na samom vrhu svjetskih lista zagađenja. Mašinski inženjer Damir Hanić, specijaliziran za elektrotehniku, ponudio je vlastima projekt pod nazivom MED modul, koji ne zahtijeva velika novčana ulaganja, ali još uvijek nije naišao na odgovarajući odgovor.
– “Dobio sam obećanje da će mi se ljudi javiti sa daljnjim koracima realizacije, ali dvije godine je prošlo i ništa,” kaže Damir Hanić za Forbes BiH.Nastavak borbe sa zagađenjemSarajlije se ponovo “truju” zrakom: Na svim mjernim stanicama skok zagađujućih materija
Hanić je objasnio da je cijela ideja MED modula zasnovana na njegovom znanju koje je stekao putujući Europom i istražujući rješenja za zagađenje. “Svako ko ima internet i telefon može da nađe te podatke. Ti podaci su dostupni. Išao sam na razgovore s nekoliko ministara i segmenata vlade koji se bave tim problemom, ali naišao sam na otpor jer im nije odgovaralo da se taj problem riješi,” ističe Hanić.
Svjestan da Bosna i Hercegovina nije u mogućnosti priuštiti skupu opremu poput kanadera, Hanić je ponudio povoljnije, ali isto tako učinkovito rješenje problema – komercijalne dronove. “Jedan dron koji je idealan za ovu situaciju košta oko 20.000 KM, ali instituti koji se bave mjerenjima već imaju ovu opremu,” objašnjava. MED modul je uređaj koji mjeri i raspršuje aerosol, a kada se priključi na dron, omogućuje mjerenje zagađenja u vertikalnim slojevima smoga.
Hanić objašnjava da aerosol koji se koristi u MED modulu ima hidroskopska svojstva i može smanjiti koncentraciju smoga, stvarajući prostor za sunčevu svjetlost. “Za Sarajevo bi po jednom danu trebalo od dvije do pet kilograma aerosola. Najkorišteniji aerosol na svijetu je obična sol koju koristimo u hrani, a njena cijena po kilogramu je oko 1,5 KM,” ističe on.
Iako su sve komponente za realizaciju ovog projekta dostupne i nisu preskupe, Hanić ističe da najvažniji problem leži u nedostatku volje za implementaciju. “Imate resurse, imate ljude, ali nemate volje za realizaciju. Sve smo to ponudili, ali ništa se nije pomaklo,” kaže on.
Hanić, koji je izračunao da bi trenutnim tempom čišćenja zraka Sarajevo trebalo čak 250 godina da postigne kvalitetu zraka kakvu ima Austrija, smatra da postojeći pristupi jednostavno ne funkcionišu. “Moja pra pra unučad bi mogla imati čist zrak, a mi smo se toliko zadužili da će deset generacija vraćati taj novac,” dodaje on.
Iako je bio optimističan u početku i vjerovao da će njegov projekt biti realiziran, Hanić kaže da se ništa nije dogodilo. “Dobio sam obećanje da će mi se ljudi javiti, ali dvije godine kasnije još uvijek čekam. Možda nisu dopunili pretplate na telefon. To je njihova stvar,” zaključuje Hanić.
Nažalost, njegov poziv vlastima da se udruže, testiraju i provedu konkretne korake za poboljšanje kvalitete zraka u Sarajevu ostao je bez odgovora, unatoč tome što rješenje leži u relativno jednostavnom i jeftinom pristupu.