Aktivistkinje iz 14 nevladinih organizacija, okupljene oko Inicijative „Mir sa ženskim licem“, već 10 godina se bore da javnost u ratom zatrovanoj BiH i regionu ubijede da je mir najveća vrijednost i preduslov za napredak, blagostanje i istinsku ravnopravnost.
Nisu posustale ni 2014. godine, kada je njihove akcije usporila katastrofalna poplava u BiH, ni 2020. kada je korona pandemija paralisala život, ni prošle godine kada je u Ukrajini izbio rat, koji je potresao cijeli svijet.
Ženska mirovna priča
Ženska mirovna priča u BiH počela je 2013. godine, u sklopu projekta osnaživanja žena za suočavanje s prošlošću, koji je podržala švedska fondacija „Kvina til kvina“.
Inicijativu su pokrenule aktivistkinje iz Fondacije „Lara“ iz Bijeljine i Humanitarne organizacije „Horizonti“ iz Tuzle, a uskoro su im se pridružile drugarice iz još 12 organizacija i udruženja iz Prijedora, Banjaluke, Bihaća, Bosanskog Grahova, Zenice, Sarajeva, Višegrada, Modriče, Mostara i Bratunca.
Vrijedno su prikupljale životne priče žena iz svih krajeva BiH, koje su se u ratu i poslije rata istakle po solidarnosti, dobroti, humanosti i hrabrosti.
Radmila Žigić, direktorka Fondacija „Lara“, ističe da je ova inicijativa odgovor braniteljki prava žena na narative koji isključuju žene iz politika tranzicione pravde.
– O patnjama koje su žene preživjele tokom rata i u godinama rehabilitacije od ratnih posledica rijetko se govori i malo se zna, kao da te patnje i ti napori nisu nikom bitni – kaže Radmila Žigić.
Žrtve rata
Ona je podsjetila da je u ratu u BiH je poginula 9.901 žena, što je više od 10 odsto svih stradalih u ratu i četvrtina svih civilnih žrtava rata. Još hiljade žena je bilo podvrgnuto torturi, silovane su, mučene, protjerivane i zatvarane u logore.
Kako bi se sačuvao bar djelić neispričane ratne priče o stradanju žena u ratu u BiH, u sklopu Inicijative snimljen je dokumentarni film „One umiru drugi put“.
Film svjedoči o pogibiji Svjetlane Isailović (27) iz Brčkog, koja je bila u osmom mjesecu trudnoće kada je stradala od granate, zajedno sa svojom trogodišnjom kćerkicom, te o Milosavi Subić (54) iz Dervente i Rašidi Ćehajić iz Bijeljine, koje su ubijene u svojim kućama.
Ali, cilj mirovne inicijative nije samo javna priča o stradanjima žena, nego i dekonstrukcija militarizma, kao dominantnog narativa, kako bi se spriječili budući ratovi.
Kampanja
Imajući na umu ove ciljeve i ne gledajući ko je „čiji“, mirovnjakinje su u preteklih 10 godina obilazile mjesta stradanja širom BiH, zajedno su obilježavale 8. decembar, Dan sjećanja na stradanje žena u ratu u BiH, i druge značajne datume, nesebično širile priču o vrijednosti mira.
Dvije akcije postale su zaštiti znak udruženih mirovnjakinja iz BiH. Jedna je izložba „Mir sa ženskim licem“, a druga kampanja „Sto žena, 100 ulica po ženama“, s ciljem da se što više ulica i trgova u BiH nazove po ženama, koje su doprinijele napretku i dobrobiti svojih zajednica.
Izložba „Mir sa ženskim licem“ rezultat je saradnje sa Forumom Civilna mirovna služba (ZFD), osnovanim u Njemačkoj.
Na ovoj izložbi je, slikom i rečju, predstavljeno 20 žena iz BiH, koje su u ratu preživjele traume, a poslije rata su se uporno borile za svoja i prava drugih ljudi i obnavljale razoreno društvo.
Ostatak teksta pročitajte na srpskainfo.com