U okviru razrednog projekta emotivnog opismenjavanja“ Tu sam za SEBE,ali i za TEBE„ u okviru etos aktivnosti, a u cilju promovisanja univerzalnih životnih vrijednosti učenici drugog i četvrtog razreda JU OŠ „Husino“ Tuzla od 13.-18.11.2023.pripremili su i realizirali niz aktivnosti integrisanih u nastavne i vannastavne sadržaje.
Biti ljubazan znači biti blag, srdačan, obziran, učtiv, prijatan, uslužan, dobroćudan, dražestan pa čak i nasmijan. Sve ove osobine je neophodno razvijati kod djece od malih nogu. Ljubaznost nije urođena djetetu. Dijete je po prirodi impulsivno, a da bi bilo dobroćudno i učtivo ono TREBA da se nauči ljubaznosti u raznim aktivnostima u svakodnevnom životu u porodičnom domu i u aktivnostima u školi. To u svakom slučaju podrazumijeva odgojno-obrazovni rad u kojem će djeca usvojiti norme društvenog ponašanja dok ih odrasli budu odgajali i obučavali kako da se ponašaju u skladu s tim normama. Ljubaznost podrazumijeva i pravednost, rodnu ravnopravnost -jednako ponašanje prema dječacima i djevojčicama , učtivost u ophođenju s drugima te da djeca znaju zašto trebaju biti učtivi prema prijateljima u školi i pomagati im u bilo kom trenutku. Jedan od najvažnijih načina da djeca nauče da budu ljubazna i učtiva je kroz igru uloga, u kojoj je moguće oblikovati različite situacije u kojima se ljubaznost i učtivost podrazumijevaju. Ništa u učenju ne može zamijeniti kao primjer kojeg daje odrasla osoba dok podučava norme ljubaznog i učtivog ponašanja i zato te osobe trebaju biti uzori ovih osobina na koje će se djeca ugledati. Moć riječi i lijepog ponašanja je ljekovita,motivirajuća i pozitivna, reflektira se na sve ono što radimo…“ozdravlja“ sve šumove u komunikaciji.
Kroz različite aktivnosti osvareni su ciljevi:
• Da djeca dožive iskustva i emocije u vezi sa ljubaznim ponašanjem.
• Da se kod djece učvrsti ljubazno ponašanje u svakodnevnim situacijama.
• Da djeca shvate da je ljubaznost osobina koja je prisutna i neophodna u svim ljudskim aktivnostima.
Kontrola emocija je sposobnost usmjeravanja emocije i njihove razine.Ona podrazumijeva sposobnost ukjučivanja i isključivanja iz emocija i njihovo praćenje u odnosu na sebe i druge.Kontrola emocija je sposobnost koju razvijamo cijelog života ukoliko želimo uspješno komunicirati s ljudima oko nas.NA KOJI NAČIN DIJETE POKAZUJE EMOCIJE ČINI GA JEDINSTVENIM.
Djeca uče razviti prijateljske odnose i brigu prema sebi i drugome,obzirni su da zadovolje svoje potrebe ali i osvještavaju potrebe drugih kao bitne,uče da budu mirotvorci,spremni su za kompromis,predvidljivi su i osjećaju zadovoljstvo u nenasilnom komuniciranju.
Učeći MOĆ IZGOVORENIH RIJEČI razumiju značaj ljubaznosti kao osnovu zdrave komunikacije koja se zrcali u zdravim,čvrstim prijateljskim odnosima.
Čarobne riječi MOLIM,HVALA,IZVOLI,OPROSTI…koliko ih izgovaramo na dnevnom nivou,u toku sedmice,mjeseca?
Zapitajmo se kakav smo primjer našoj djeci?
Jesu li ljubazni prema teti koja prodaje pecivo,susjedu,prijateljima?Viđaju li to u svakodnevnom ponašanju nas odraslih,roditelja i odgajatelja? Kako se osjećamo kada smo ljubazni prema drugima?Šta dobijamo kao povratnu informaciju za poklonjeni osmijeh,pogled podrške,iskazanu ljubaznost?
Vrijeme je da mi odrasli,
posebno mi koji radimo u nastavnom procesu,
otvorimo „emotivne čitanke“ i učinimo napredak u emotivnom opismenjavanju naše djece,
naučimo ih da nenasilno komuniciraju i pomognemo im
na putu odrastanja u ljude koje krase univerzalne životne vrijednosti.
AMELA PETRIČEVIĆ
Sekcija DJEČIJA PRAVA
JU OŠ „HUSINO“TUZLA