Okidači, trauma i procesiranje. Kada je Meliha Sendić kao mlada studentica prava počela raditi u organizaciji za ženska prava koja podržava žrtve i preživjele nasilja, morala se suočiti sa vlastitim iskustvima zlostavljanja.
Malo prakse. To je Meliha Sendić tražila kada je kao studentica prava počela volontirati u centru koji je pružao pravnu pomoć ženama. Otkako im se pridružila u punom kapacitetu, prošla je i lično i profesionalno putovanje – a danas je predsjednica Centra ženskih prava.
Centar ženskih prava je partnerska organizacija Fondacije Kvinna till Kvinna već 26 godina, a osnovan je nakon rata kako bi podržavao žene koje žele ostvariti svoja osnovna ljudska prava. Do danas su predane pružanju podrške ženama kojima je potrebna pravna pomoć, od kojih su mnoge žrtve ili preživjele nasilja u porodici.
“Oko 80 posto žena koje traže našu pomoć su žrtve nasilja ili su to bile”, kaže Meliha.
Kada nosiš porodičnu traumu
Otkako se pridružila organizaciji, Meliha se morala suočavati sa vlastitim iskustvom zlostavljanja. Sve zaposlenice su imale mjesečne supervizije sa psihologinjom. Prilikom jedne, Meliha je doživjela snažnu reakciju i počela je plakati. U tom trenutku nije ni slutila kakvu traumu nosi u sebi.
Okidači su postajali sve primjetniji. Odlučila je doći do suštine stvari i započela je putovanje kako bi prepoznala i priznala zlostavljanje kojem je njen otac izlagao njenu porodicu.
Kad je imala 18 godina, Melihini roditelji su se razveli nakon 19 godina zajedničkog života.
“To je bilo za vrijeme rata. Bilo je jako traumatično za sve nas, doslovno nas je izbacio iz kuće i nismo imali kud. Dvije godine smo živjeli kod komšinice,” kaže Meliha.
Meliha se bojala da će njena majka biti fizički napadnuta na putu do posla. Usred rata ju je pokušavala zaštititi dok su svi samo pokušavali preživjeti.
“Razvod je bio jako ružan. Svađali su se oko imovine. To je stvarno obilježilo naš život u to vrijeme.”
Rad na sebi
Više od deset godina kasnije, sve je bila zakopala u sebi – do te terapijske sesije. Objašnjava da joj je to bio jedan od najtežih procesa u cijelom životu. Ali i da je bila odlučna da zajedno s terapeutkinjom radi na sebi i na svojim blokadama. Trebalo joj je tri godine.
“Niko ne može raditi s drugim ljudima, posebno ovo što mi radimo, osim ako nisu radili na vlastitim traumama i okidačima. Ne radi se samo o tome da razumiješ osobu koja sjedi pored tebe, već i o tome da joj možeš pružiti podršku,” kaže Meliha.
Rad na sebi je naveo Melihu da počne raditi sa drugim mladim ženama. Željela je da budu osnažene i sposobne prepoznati različite oblike nasilja koje postoje.
Komplicirani razvodi
Centar ženskih prava podržava oko 1000 žena godišnje u raznim pravnim procesima. Također pružaju psihološku podršku.
Obično se žene obraćaju Centru jer žele razvod.
“Lako se razvesti, za to vam i ne treba advokat. Ali onda ona kaže ‘Želim skrbništvo nad djecom.’ I: ‘On je zlostavljač.’ A onda: ‘Bojim se da će me ubiti ako budem tražila alimentaciju.’”
“Odjednom se ‘jednostavni’ slučaj pretvorio u četiri ili pet različitih procesa, u kojima možda morati kontaktirati policiju,” nastavlja Meliha.
Brze i žestoke veze
Ponekad ti prevladavajući nivoi nasilja mogu djelovati obeshrabrujuće.
“Živimo u 21. vijeku i bilo je toliko aktivnosti podizanja svijesti i prevencije nasilja. A kada imate podatak da je 80% žena koje dolaze ovdje bilo žrtva nasilja—to je stvarno porazno. I to definitivno nisu samo starije generacije u ruralnim područjima. Da odmah razbijemo taj stereotip,” kaže Meliha.
Daje primjer jednog slučaja koji su imale prije nekoliko godina, radilo se o mladom urbanom paru u dvadesetim, gdje je muž pretukao suprugu jer je poslužila ručak prije nego što je on sjeo za stol.
“Stvarno sam zabrinuta za ovu mlađu generaciju. Vrlo brzo se vjenčaju, dobiju djecu i razvedu se. Kao da je sve ubrzano. I ima mnogo nasilja u tim vezama,” kaže Meliha.
Još uvijek na prvoj liniji
Na pitanje kako nalazi snagu za dalje, Meliha odgovara da se vraća na svoje “zašto” – zašto se pridružila organizaciji.
“Rad na sistemskim promjenama i sa stručnim osobama u javnim institucijama može biti iscrpljujući. Znam da pravimo promjenu, ali se ponekad čini da je gotovo nevidljiva,” kaže ona.
Činjenica da je centar još uvijek tu, da postoji, najveće je postignuće, smatra Meliha.
“Na prvoj smo liniji. Tu smo za sve žene kojima je potrebna pomoć. Jer kad se ženi nešto desi, treba joj neko kome se može obratiti da joj da pravu informaciju. Svako može biti rame za plakanje, ali mi ćemo uputiti žene šta dalje trebaju raditi.”
Kvinna till Kvinna podržava prava žena u Bosni i Hercegoviniod 1993. Rat u Bosni i Hercegovini je okončan 1995. godine, ali je za sobom ostavio traumatizirano društvo. Na papiru, zakonodavstvo o jednakosti je napredno, ali je njegova provedba neujednačena. Žene zarađuju manje i malo ih je imenovano na položaje odlučivanja u politici. Nasilje nad ženama također je široko rasprostranjeno. Bosanskohercegovački ženski pokret radi na promoviranju mira, utvrđivanju odgovornosti za ratne zločine i zaustavljanju nasilja nad ženama. Kvinna till Kvinna podržava nekoliko partnerskih organizacija koje rade na promoviranju ženskih prava i položaja žena u društvu.Više o našem radu u Bosni i Hercegovini saznajte ovdje.