Centar za ženske studije objavio je publikaciju koja predstavlja rezultate projekta ‘Rodna ravnopravnost, nezaposlenost cjeloživotno učenje u Europi – utjecaj na životne šanse mladih žena’ provođenog u okviru Grundtvig programa za cjeloživotno učenje.
U objavljenoj publikaciji Pathways of Education for Gender Equality (Putevi obrazovanja za ravnopravnost spolova), koju potpisuju Leda Sutlović i Zorica Siročić, predstavljena su iskustva tri partnerske organizacije u provođenju obrazovnih programa cjeloživotnog učenja, s posebnim naglaskom na ravnopravnost spolova. Tekstovi sadrže i korisne pregledne podatke o pojedinim aspektima neformalnog obrazovanja i obrazovnim praksama na području Hrvatske, Cipra i talijanske regije Friuli-Venezia Giulia.
NEDOVRŠENA INSTITUCIONALIZACIJA ŽENSKIH I RODNIH STUDIJA U HRVATSKOJ
Imajući na umu dugogodišnji proces pokušaja uvođenja Ženskih studija na fakultete u Hrvatskoj, cilj ovog istraživanja bio je zabilježiti procese i događaje koji su uslijedili nakon posljednjeg pokušaja integracije Ženskih studija na fakultet humanističkih i društvenih znanosti 2003. godine, te analizirati činjenice kako bi se došlo do sugestija koje bi u budućnosti mogle pospješiti ubrzavanje tog procesa.
Prvi dio publikacije osvrće se na važnije teorijske debate vezane uz Ženske i rodne studije u sklopu akademskog obrazovanja te pregled hrvatske literature koja se bavi tom temom. Kao najveći problem navodi se prilagođavanje programa Ženskih i rodnih studija često konzervativnim Sveučilištima, kao i nepomirljivost političke misije Ženskih i rodnih studija s neutralnošću koja je postavljena kao znanstveni ideal.
Drugi dio publikacije pregled je glavnih političkih procesa na tom području i opis političke rasprave u zakonodavstvu Hrvatske i Europske unije. U ovom se dijelu osim analize također navodi kako su dokumenti u državama članicama EU primarno vođeni pitanjem ‘Koje su moguće posljedice za gospodarstvo EU kada je rodna nejednakost prisutna i u edukaciji i prilikom zapošljavanja?’. U tom smislu, prioriteti takvih dokumenata odražavaju dva cilja – poboljšanje ženskog pristupa zapošljavanju, obrazovanju i kulturi, kao i izmirenju poslovnog i obiteljskog života, te podržavanje mjera za uklanjanje rodnih stereotipa u obrazovanju, kulturi i na tržištu rada kroz promicanje ravnopravnosti spolova i određenih radnji u edukativnim i kulturnim programima.
Treći dio publikacije nudi kratak osvrt na povezanost Ženskih i rodnih studija s tržištem rada, glavne vještine i sposobnosti stečene tijekom takvog obrazovanja, kao i podatke o strukturi obrazovanja i nezaposlenosti u Hrvatskoj. Kako se u mnogim zemljama Europske unije, uključujući Hrvatsku, stručnost u rodnim pitanjima ne percipira kao preduvjet za radno mjesto na poziciji koja se bavi rodnim pitanjima, navodi se da je za veći pomak u ostvarivanju rodne jednakosti potrebno prvenstveno obrazovati nastavnike i nastavnice u svim edukacijskim ustanovama.
NAGLAŠENO JE I DA SU POLAZNICI I POLAZNICE ŽENSKIH I RODNIH STUDIJA STEKLI/E PRENOSIVE VJEŠTINE, POPUT SAMOPOUZDANJA, KREATIVNOSTI, VERBALNOG REZONIRANJA, TIMSKOG RADA I KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA, STOGA BI UVOĐENJE ŽENSKIH I RODNIH STUDIJA IMALO DUGOROČNE POZITIVNE POSLJEDICE NA DRUŠTVO.
Četvrti dio predstavlja analizu obrazovnih aktivnosti Centra za ženske studije, glavnog (neformalnog i nezavisnog) pružatelja obrazovanja te vrste u zemlji čiji dvadesetogodišnje iskustvo daje jedan od glavnih argumenata u korist institucionalizacije Ženskih i rodnih studija. Analiziran je i sadržaj tekućih aktivnosti Centra za ženske studije, kako bi se pružili zanimljivi podaci o interesima sudionika i sudionica te putokaz ka daljnjem razvoju ove vrste obrazovanja. Na kraju se u zaključku navode pozitivni utjecaji Ženskih i rodnih studija na Sveučilišta i društvo u cjelini, njegova temeljna orijentacija na socijalnu pravdu i doprinos razvoju kritičkog razmišljanja, tolerancije i ostalih gradskih vještina potrebnih za njegovanje demokratske političke kulture.
U ZAKLJUČKU SE NAVODI KAKO JE, USPRKOS JOŠ NEOSTVARENOM CILJU INTEGRACIJE ŽENSKIH I RODNIH STUDIJA NA HRVATSKIM SVEUČILIŠTIMA, NEOBIČNO ZADIVLJUJUĆ TRUD I NAPOR KOJI AKTIVISTI/KINJE I AKADEMICI/KINJE ULAŽU U RAD NA PODRUČJU KOJE BI U HRVATSKOJ DAVNIH DANA BILO ZANEMARENO DA JE PREPUŠTENO DRŽAVI.
Također kao optimalno rješenje ovakve situacije treba uzeti u obzir motivaciju i interese učenika/ca, postojeće institucionalne i osobne kapacitete te uključivanje novih sveučilišnih profesora/ica i feminističkih aktivista/kinja kako bi što prije i efikasnije došlo do završnog koraka institucionalizacije.
Cijelu publikaciju možete preuzeti ovdje.