„Praznici, kada ih ne dijelimo s dragim ljudima, često se pretvore u prazninu. Zato smo ove godine odlučili Novu godinu proslaviti s našim Avdom.
Naše druženje započelo je kao volonterski angažman, ali se vremenom pretvorilo u iskreno prijateljstvo. Sve više nalikuje porodičnim okupljanjima, gdje se osjećamo kao kod kuće. Za mene i mog supruga, koji smo u Sarajevo došli kao studenti, ovaj grad je uvijek bio prepun mladosti i užurbanosti. Međutim, tek sada, zahvaljujući Avdi, Sarajevo se zaista osjeća kao naš dom.
Avdo nas dočekuje s osmijehom i mnoštvom pitanja o tome što se dogodilo od našeg posljednjeg susreta. Navija za sve naše planove i s osmijehom kaže da “niko ne smije da nas dira.” Kad odlazimo, uvijek nas isprati na vratima, maše i dovikuje da mu javimo kad stignemo kući.
Zbog svega ovoga odlučili smo praznike provesti s njim. Nekima bi se moglo činiti da je to lijep gest s naše strane, jer bi Avdo bio sam uoči Nove godine, a to je zaista tužno. No, osjećam da je njegova toplina učinila mnogo više za nas. Primio nas je u svoj dom kao da smo mu najbliži i pružio nam onu sigurnost i toplinu koju smo ostavili u djetinjstvu, kada smo spakovali svoje torbe i krenuli u svijet.
Bez Avde, i mi bismo možda osjetili usamljenost. Avdo nam je pokazao da se sreća zaista krije u dijeljenju trenutaka i u ljudima koji postanu porodica, čak i kada nisu krvno vezani.
Duboko vjerujem da nas Bog spaja na razne načine i da kroz sve što dajemo, često dobijamo ono što nam najviše treba. Zahvalna sam što imam priliku biti dio ovog projekta jer on meni daje više nego što mogu pružiti zauzvrat.“
Emina Ajkić Alagić, volonterka