Sutra je 40. godišnjica ZOI u Sarajevu a ovako je to izgledalo 1984. godine.
Sada već davne 1984. godine, Sarajevo je bio domaćin 14. zimskih olimpijskih igara, najvećeg svjetskog sportskog događaja.
Neki od vas se nisu ni rodili, neki se pak sjećaju djelića a neki su bili u publici, pratili ili pak učestvovali u organizaciji.
Ipak, kojoj god starosnoj kategoriji pripadali, znate koliko je prefiks “olimpijski” značajan za jedan grad, koliko ga je teško dobiti i koliko ga treba cijeniti neovisno koliko godina je prošlo od dodjele te “titule”.
Učestvovalo 49 zemalja sa 1437 sportista u 39 disciplina, te 1254 trenera i rukovodioca. Pratilo ih je 7.825 akreditovanih novinara iz cijelog svijeta.
Od tadašnje velike države koja je brojila nekoliko, sada samostalnih i nezavisnih država, ovaj događaj pod lupom svijeta je bio baš u Sarajevu.
Ne u Beogradu, ne u Zagrebu, ne u Ljubljani ili nekom drugom velikom gradu ex-Jugoslavije nego u glavnom gradu male republike u srcu Evrope.
U trenutku donošenja odluke, Sarajevo kao predstavnik Jugoslavije izglasano je kao pobjednik zajedno sa Geteborgom (Švedska) i Sapporo (Japan).
Izglasan je zbog studije koja je pokazala povoljne elemente za održavanje Olimpijskih igara u klimatskom smislu.
Generacije koje su odrastale tih 80-tih godina svakako da se emocijama sjećaju maskote Vučka koji je u to vrijeme bio glavna igračka.
Jože Trobec, akademski slikar, karikaturista i dizajner, kreirao je maskotu olimpijskog Vučka, koja je već skoro 40 godina omiljeni simbol Sarajeva. Vučko je izabran za maskotu Zimskih olimpijskih igara 1984. od strane glavnih jugoslovenskih publikacija i novina, što je dovelo do senzacije u svijetu maskota.
Najavni jingl za ZOI ‘84 sa Vučkom u glavnoj ulozi potpomogao je glasom Zdravko Čolić.
Znali su tadašnji donosioci odluka zašto je baš Sarajevo “taj” grad i zašto baš njemu pored svih olimpijskih predispozicija pripada i “olimpijski duh”.
Ovako je izgledalo otvorenje kada skoro 50 zemalja na jednom mjestu promoviralo sport, mir i zajedništvo:
A ovako je izgledala cjelokupna ceremonija otvaranja koju je (pred)vodio Juan Antonio Samaranch, tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, čije ime nosi i sadašnja dvorana Zetra.
On je zvanično potvrdio da su ove Olimpijske igre bile najbolje ikad do tada organizirane.
Podsjećanja radi, u jeku ratnih dešavanja, Samaranch je posjetio Sarajevo 1994. godine i obećao da će MOK pomoći u obnavljanju razrušenog olimpijskog objekta Zetre i stadiona Koševo.
Njegov dolazak 1999. godine bio je upriličen zbog ponovnog svečanog otvorenja obnovljene Zetre sredstvima MOK-a.
Nakon što je izabrano da bude grad domaćin, Sarajevo je počelo da raste u smislu infrastrukture i objekata.
Glavni događaji su održavani na planinama Bjelašnica, Jahorina, Igman, Trebević i Vlašić te su iste bile ispunjene gradilištima za buduće hotele, puteve, aerodrome, žičare.
I danas u Sarajevu postoje dva naselja koja su izgrađena za Olimpijske igre 1984. godine, Mojmilo i Dobrinja.
Sarajevo je tada oplemenjeno i uljepšano za buduće posjetioce Olimpijade ‘84.
Tada su ne samo lokalne, gradske i držane vlasti nego i svi građani bili uključeni u neke aktivnosti realizacije i svi su srcem davali svoj doprinos.
To se svakako osjetilo, vidjelo na rezultatu, jer je po svim ocjenama relevantnih svjetskih institucija, sarajevska organizacija u ono vrijeme bila jedna od vrhunskih,besprijekornih.
Tada je cijeli svijet pisao o Sarajevu, tada je Sarajevo bilo centar svijeta.
Tokom organizacije, svi su željeli na neki način učestvovati.
Svi su čistili snijeg, svi su kitili ulice, svi su imali isti cilj i to je tada bila preslika civilizacije.
Trošile su se mjesečne plate na karte samo da se bude dijelom ovog velikog i jedinstvenog događaja.
Ovaj emotivni dokumentarac, jedna od preslika duha koji je tada vladao.
Olimijski dug je upravo osjećaj zajedništva, zajedničkog ostvarenja, jedinstva.
https://www.youtube.com/watch?v=VrqajfGBi2s
Prije par godina mediji su špekulirali da bi Sarajevo, 2030. godine mogao dobiti šansu opet ugostiti olimpijske igre u saradnji sa gradom Barselona ali je neizvjesno da li će se to desiti.
Svake godine se simbolično obiježava godišnjica održavanja ZOI ‘84 a ove godine je najavljen bogat program.
Ako gradove čine ljudi, kako kažu, čini se da u Sarajevu trenutno nema onih koji odlučuju a dijele nekadašnju pasiju za ovako velikim događajem.
Profesor Ljubiša Zečević, jedan od tvoraca ideje o organizaciji Zimskih Olimpijskih igara Sarajevo 1984. preminuo je 2019. godine.
Zahvaljujući njegovoj predanosti i čvrstom uverenju da se Sarajevo sa uspjehom može kandidovati za domaćina zimskih Olimpijskih igara, krenulo se u izradu elaborata i kasnijeg dobijanja domaćinstva.
Prof. dr Zečević bio je veliki ljubitelj zimskih sportava, a njegov doprinos sportskoj zajednici grada Sarajeva i Bosne i Hercegovine je nemjerljiv.
Ostaje da se vidi da li ćemo tek obilježavati i hvaliti se zaslugama onih prije nas ili ćemo raditi na tome da ZOI ponovo dođe u Sarajevo, jer Sarajevo to itekako zaslužuje.
Ukoliko se to i desi, postavlja se pitanje da li bi vladala tako snažna zainteresiranost, angažiranost i oduševljenje koji su bili preduslov grandiozne organizacije o kojoj se priča 40 godina i pričat će se i dalje.
I kao što pozdravna pjesma ZOI ‘84 kaže:
Naša mladost, naša generacija; Ima pravo, na svoj dio slave; Djevojke i momci iz svih nacija; U ljubavi istoriju prave.