Bosna i Hercegovina ne ostvaruje značajnije stope ekonomskog rasta. Uglavnom je riječ o puzajućem rastu od 2-3% godišnje. To nije dovoljno da se zadovolje očekivanja domaćeg stanovništva koje kao reakciju navedenom odlučuje odlazak na druga tržišta rada, prije svega u Njemačku. Konkretno, postojeći rast održava medijalnu platu na oko 1.000 KM neto i prosječnu platu na oko 1.400 KM neto. Uslijed inflatornih pritisaka u protekle dvije godine, ovi iznosi nisu dovoljni za održavanje životnog standarda. Značajno se zaostaje za drugim europskim državama – od Slovačke do Njemačke.
Pritom bitno je navesti da je upravo Njemačka tj. trenutna stagnacija njemačke ekonomije jedan od ključnih faktora loših ekonomskih prilika u Bosni i Hercegovini. Ovo je rezultat činjenice da je oko 70% vanjskotrgovinskih aktivnosti naše zemlje vezano za tržišta zemalja članica EU. Predstavljamo svojevrsni ekonomski satelit EU – u praksi to znači da rast EU ekonomije nužno znači i rast domaće ekonomije, ali i obrnuto. To je razumljivo zbog procesa pridruživanja EU i konvergencije naše ekonomije. Međutim, ekonomska logika nalaže da se uvijek vodi računa o diverzifikaciji rizika odnosno laički kazano da se stavljaju “jaja u više košarica”. Ova logika je posebno naglašena u današnjem svijetu koji nudi bezbroj mogućnosti, ali isto toliko različitih geopolitičkih i drugih prilika koje preko noći mogu promjeniti ekonomske i trgovinske odnose.
Trgovina kao imperativ
Mala, otvorena ekonomija poput naše ima svojevrsni ekonomski imperativ da bude proaktivna kada je riječ o globalnoj ekonomiji. To podrazumijeva unaprijeđenje trgovinskih odnosa sa EU kao primarnim tržištem (oko 450 miliona relativno bogatijih kupaca), sa Zapadnim Balkanom kao sekundarnim tržištem (isto ili slično govorno područje, kulturološke sličnosti i historijske poslovne veze), ali i imati izlaz na ostala, treća tržišta. Upravo zadnje navedeno treba aktualizirati u kontekstu dolaska Svjetskog trgovinskog centra (WTC) u Bosnu i Hercegovinu, kao i eventualnog članstva u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Bosanskohercegovački ekonomski rast u narednom periodu treba da se održava upravo zahvaljujući intenziviranju vanjskotrgovinskih aktivnosti. To treba da predstavlja nužno potrebni iskorak za naše izvoznike, kao i sve ostale kompanije koje direktno ili indirektno zavise od vanjske trgovine. Zašto je ovo nužda? Domaće tržište koje vjerovatno ima oko 2,5 miliona stanovnika (moguće i manje) sa ograničenim raspoloživim dohotkom ne nudi potencijal rasta za naše kompanije. Iste se moraju fokusirati na druge prilike na inostranom tržištu. Tako rade male zemlje širom svijeta, od Singapura do Slovenije. Nema luksuz velikog tržišta odnosno ekonomije obima. Potrebno je tražiti nova tržišta. Trgovina je imperativ.
Zašto globalno?
Nekoliko je razloga zašto Bosna i Hercegovina treba da bude aktivnija na globalnom tržištu. Prvi razlog se odnosi na činjenicu da je domaće tržište malo, relativno fragmentirano, sa slabom putnom povezanosti, što ne pruža dovoljno mogućnosti za bosanskohercegovačke kompanije. Nivo znanja, iskustva, odnosno know-how je relativno ograničen. Naša pozornica treba biti svijet i moramo promjeniti narativ – globalne kompanije nemaju interesa da “preplave naše tržište”, već obrnuto mi imamo interes da poslujemo sa svijetom i “preplavimo” svijet našim kompanijama, proizvodima i uslugama. Drugi razlog se odnosi na usporavanje ekonomija tradicionalnih trgovinskih partnera naše zemlje. Njemačke prije svega, ali i čitave EU koja jednostavno ne može da pronađe vlastiti ekonomski identitet u ovom stoljeću. Vrijeme ide, novi trendovi su tu. Bosna i Hercegovina mora razviti održive alternative. Konačno, u bližoj budućnosti nam se otvaraju brojne mogućnosti i to je bitan razlog, a koje trebamo iskoristiti. Počev od naredne, 2025. godine – mogućnost pristupanja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, a paralelno sa tim opcija dovođenja Svjetskog trgovinskog centra u Sarajevo. Tačnije pokretanja aktivnosti na tom procesu.
Čemu Svjetski trgovinski centar?
Svjetski trgovinski centar (World Trade Center, WTC) podrazumijeva razvoj kompleksa višenamjenskih poslovnih zgrada sa razvijenim kongresnim, hotelskim, trgovačkim, uredskim i drugim sadržajima (tvz. FACILITIES segment WTC-a) kao i pružanja sofisticiranih poslovnih usluga dizajniranih s ciljem podrške međunarodnoj trgovini, privlačenju stranih investicija putem organizacije međunarodnih poslovnih foruma, razvoju tehnoloških i dr. start up-ova, podršku plasmanu roba i usluga iz Bosne i Hercegovine prema međunarodnim tržištima (putem učlanjivanja u poslovne klubove), (tzv. SERVICES segment WTC-a), a posebno u 89 zemalja širom svijeta u kojima posluju WTC centri. Postoji dakle preko 320 WTC-ova širom svijeta, tačnije u 89 zemalja, a svaki ima za cilj povezivanje lokalnih i globalnih tržišta, pružanje infrastrukture i usluga potrebnih za trgovinu, kao i podršku razvoju ekonomskih aktivnosti. Pojednostavljeno, ideja ovog centra je da se kreira vibrantno poslovno čvorište, ekosistem, iz kojeg će se crpiti potencijali globalne komunikacije i razvoja novih trgovinskih partnerstva. Ovo je posebno značajno za male i srednje kompanije koje uobičajno nemaju jednostavan pristup globalnom tržištu. Ukratko – recept uspjeha za malu ekonomiju poput Bosne i Hercegovine.
Šta ovo znači za Bosnu i Hercegovinu?
U potencijalu, bosanskohercegovačke kompanije dobivaju izuzetnu mogućnost da preko Svjetskog trgovinskog centra u Sarajevu razviju bilateralne odnose sa drugim kompanijama širom svijeta. Kroz navedeno, povećava se mogućnost rasta kompanije, prometa, što u konačnici znači više zaposlenih. Uz navedeno, lakše se ugovaraju poslovi, prenosi know-how i inače poboljšava sistem učenja, kao i konkurentnost same kompanije. Indirektno ovo se širi na čitavu privredu Bosne i Hercegovine i povećava mogućnosti viših stopa ekonomskog rasta (barem da probamo doći do željenih 5-6%). U kontekstu problema sa početka teksta – Svjetski trgovinski centar predstavlja jednu u nizu slagalica da se premoste ograničenja malog i nerazvijenog tržišta poput našeg, te da se dinamizira domaća privreda, što vodi povećanju ekonomske aktivnosti, plata, povećanju obima dostupnih poslova i slično. To je svakako i potrebno kako bi se smanjila ovisnost od par tržišta na koje izvozimo trenutno. Bitno je imati što više zemalja partnera u vanjskoj trgovini, a Svjetski trgovinski centar upravo egzistira na tom konceptu. Ukratko, Bosna i Hercegovina kao dio globalnog sela.
Autor: dr.sc. Admir Čavalić, predsjednik Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku Parlamenta FBiH