Piše: Enver Đuliman, Direktor odjela za obrazovanje i ljudska prava, Norveški helsinški komitet
U ovom tekstu će biti istražena uloga univerziteta u procesima izgradnje mira u zemljama zapadnog Balkana. Na osnovu iskustva iz projekta Norveškog helsinškog komiteta Gradimo mostove, ne zidove – Uloge univerziteta u izgradnji mira u Srbiji, Kosovu i Bosni i Hercegovini, predstaviću trenutnu situaciju u vezi visokog obrazovanja u tim zemljama i opisati napore poticanja univerziteta da redefiniraju svoju ulogu u izgradnji mira. Na kraju, također ću predstaviti buduće izglede.
Tokom rata na Balkanu u 1990-tim, mnogi univerziteti su opravdavali politiku, ideologiju ili odluke koje su dovele do eskalacije sukoba (na primjer – studije koje opravdavaju raspad bivše države, često se opravdavalo nasilje i veličale osobe koje počine nasilje).
Kako situacija izgleda danas, gotovo 20 godina nakon izbijanja rata?
Trenutna situacija
Na temelju niza izvora, studija i iskustava, uključujući i moje vlastito, pojavljuje se sljedeća slika:
- Institucije visokog obrazovanja su u velikoj mjeri zadržale negativne prakse iz prošlosti, uključujući i komunistički pristup organizaciji obrazovanja, strah, korupciju, nedostatak likvidnosti institucija, krivotvorenja diploma profesora (akademski nazivi su odobravani na temelju ideologije, a ne akademskih postignuća), kao i ograničene akademske slobode.
- Teško da ima bilo kakve saradnje između visokoškolskih ustanova duž etničkih granica. Osim ako to zatraži donator – ali čak i u tom slučaju saradnja je vrlo usporena. Trenutno, saradnja se nastoji uspostaviti samo sa institucijama iz “prikladnih” država.
- Institucije visokog obrazovanja su “čiste” od predstavnika drugih naroda. Ova praksa može se smatrati akademskim rasizmom.
Nadalje, visoko školstvo je generalno:
Politizirano – Politički uticaj na sve one koji oblikuju obrazovni proces. (Organizacije, fondacije, studentski klubovi, itd.). To također proizlazi iz prakse zapošljavanja aktivnih političara kao predavača na fakultetima i obrnuto.
Ideologizirano – Obrazovanje je postalo najmoćnije oružje u rukama nacionalnih ideologija.
Etnicizirano – Služi svrsi izgradnje nacionalnog identiteta / nacionalnog bića, kao i grupne i nacionalne samo-viktimizacije (što u konačnici može dovesti do militarizacije)
Etno-nacionalistički pristup obrazovanju – Služi samo interesima vlastite etničke grupe. Vraća nacionalne osjećaje i ponos, a program je etniciziran kako bi se izgradila nacionalna istorija, jezik, tradicija i religija. Izgradnja nacionalnog identiteta u Bosni i Hercegovini je najočitija u fenomenu etnički odvojenog osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja. Etno-političke stranke su stvorile tzv. zajednicu nacionalnih predmeta, osiguravajući povlašteni status njihovim etno-političkim narativima.
Nedvojbeno ne postoji spremnost transformirati društvene osude koje dovode do sukoba (preobraziti naše uvjerenja o sebi i drugima, potreba za redefiniranjem naših ciljeva u uvjerenja koja će dovesti do mira), jer ne postoji spremnost da se usvoji novi sistem vrijednosti utemeljen na ljudskim pravima i prihvaćanju drugih i različitosti. Takvo obrazovanje ne pridonosi razvoju prijelaznog ili transformacijskog društva.
Otežavajuća okolnost je svakako činjenica da je CEFTA sporazum donio obrazovanje na tržište robe. Nažalost, kao što su obrazovne institucije kapitulirale pred politikom i kapitalom, znanje i vještine potrebne za obrazovanje aktivnih građana i društvenog zagovaranja su uklonjeni iz akademskih krugova.
Saradnja između obrazovnih ustanova i civilnog društva je gotovo potpuno odsutna. Unatoč činjenici da civilno društvo ima dragocjeno praktično iskustvo i vještine, institucije visokog obrazovanja imaju tendenciju odbijati saradnju sa njima na temelju nedovoljne akademske pozadine.
Rezultati istraživanja provedenog u Bosni i Hercegovini (BiH) o mirovnom radu pokazuju posljedice situacije navedene iznad:
“U BiH samo 13% mladih ljudi tvrde da su imali priliku naučiti o miru i ljudskim pravima na univerzitetima. Samo 30% mladih ljudi vjeruju u ono što im nastavnici i profesori govore o ratnoj prošlosti i sukobima u BiH. 31% mladih ljudi misle da bi trebali aktivno sudjelovati u mirovnim aktivnostima, dok 54% smatra da se ne mogu napraviti nikakve posebne promjene. 34% mladih ljudi podržava stalne mirovne inicijative nevladinih organizacija, ali oni misle da njihov rad treba biti prilagođen njihovim očekivanjima i vizijama. 64% mladih smatra da sadašnji i budući organizatori mirovnim aktivnostima trebaju konsultovati i uključiti mlade ljude u svoje programe i projekte. 36% mladih ljudi vjeruju da obrazovanje za mir i mirovni aktivizam moraju biti uveden u obrazovni sistem.”
Kako redefinirati ulogu univerziteta u izgradnji mira?
20. marta 2014. godine Norveški helsinški komitet održao je u Sarajevu regionalnu konferenciju kako bi kako bi razgovarali o tome kako univerziteti mogu preuzeti veću ulogu u izgradnji mira, kao i na temu interakcije između univerziteta, civilnog društva i lokalnih zajednica u kontekstu lokalnog razvoja.
Oko 90 univerzitetskih profesora, studenata, predstavnika vlasti i predstavnika civilnog društva iz Srbije, Kosova i BiH sudjelovalo je na konferenciji. Konferenciju je moderirao gospodin Bjorn Engesland, Glavni sekretar Norveškog helsinškog komiteta zajedno sa profesoricom Amelom Lukač-Zoranić, Prorektorom za nastavu Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, akademska koordinatorica projekta, kao i ja ispred Norveškog helsinškog komiteta.
Na kraju konferencije, sudionici su usvojili Sarajevsku deklaraciju o ulozi visokog obrazovanja i civilnog društva u obrazovanju za mir.
Deklaracija predlaže univerzitetima da se bave:
- Naslijeđem prošlosti i vlastitom ulogom u pripremi ratova i određivanju toka rata (gdje je to bio slučaj).
- Prihvaćanjem da budu dio procesa obnove odnosa i povjerenja u regiji.
- Promicanjem prekogranične saradnje u obrazovanju.
- Određivanjem Obrazovanja za mir i građanske misije kao glavne akademske profesije i poduzimanjem mjera potrebnih za integraciju u naučni rad. Univerzitetski koncept građanske misije artikulira skup vrijednosti i načela izravno utemeljenih na djelatnostima univerziteta, kao i razne aktivnosti zagovaranja univerzitetskih nastavnika i studenata u zajednici, prema obrazovanju društveno odgovornih i aktivnih građana, razvoju civilnog društva i demokratije, te čak i poboljšanju kvalitete života u zajednici.
- Osnovno obrazovanje o vrijednostima kao što su ljudska prava, multikulturno razumijevanje i izgradnja mira, te poticanje društvene jednakosti i kohezije. To bi trebalo biti usmjereno na dekolektivizaciju i ponovno humaniziranje “ostalih”, i to bi trebalo afirmirati vrijednosti “ostalih”.
- Obrazovanje za mir i njegova građanska misija ne bi trebalo biti podređeno tržišno orijentiranoj paradigmi visokog obrazovanja.
- Osiguranje obrazovanja i znanja koje depolitizirano, deideologizirano i deetnicizirano, koje promiče kulturu razmišljanja i angažman kako nastavnika tako i studenata na njihovim univerzitetima.
- Rad na uvođenju novih tematskih područja, tematskih modula, te predavanja i jedinica (unutar pojedinih modula) koji poboljšavaju kulturu mira, ljudska prava i interkulturalno razumijevanje, tranzicijsku pravdu i pomirenje. Osnovne nastavne teme ne trebaju samo poslužiti za poboljšanje opšteg znanja sudionika, oni bi također trebali poticati njihovu spremnost da se uključe, pojedinačno ili kolektivno, u obnovu njihovih društava, u izgradnju međusobnog razumijevanja i povjerenja.
Deklaracija poziva na promišljanje o brojnim aspektima:
Pravo na pravdu – Postizanje pravde, koja je temelj ljudskih prava, čini osnovu procesa koji omogućuje društvu da se bavi svojom “krivom” prošlosti. No, šta je pravda i kakva pravda je “prava”? Pravda presuđena kroz sudove? Retribucija? Restorativna pravda? Izliječujuća pravda? U područjima sukoba pojam “pravo” često dobija različita značenja, a najčešće se povezuje sa različitim ciljevima; tako može dovesti do različitih ideja pravde. Koliko je primjenjiva ideja pravde koja promiče ljudska prava i druge instrumente demokratije u takvim kontekstima?
Pravo na slobodu izražavanja – Umjesto tradicionalnog pristupa koji je usmjeren na pravo distribucije informacija i pristup informacijama, želio bih naglasiti važnost prava na istinu o prošlosti. Šta to znači? Šta je cilj traženja istine, tko je odgovoran za to traženje, priznanje, prihvaćanje ili promoviranje? Da li postoji pravo na sjećanje, kako tvrde žrtve i što to znači? Ko će odlučiti šta će biti dio kolektivnog sjećanja i kojim interesima će to služiti?
Pravo na obrazovanje – Šta pravo znači na područjima sukoba? Neke nevladine organizacije također koriste pojmove pravedno ili ispravno obrazovanje. Šta to znači? Ko definira pravedno ili ispravno obrazovanje? I kako organizirati nastavu istorije u post-konfliktnim i/ili podijeljenim društvima?
Šta međunarodni standardi ljudskih prava kažu o tim pitanjima? Mogu li poslužiti kao valjane smjernice za riješavanje dugotrajnih sukoba u regiji? Šta je veza između obrazovanja za ljudska prava i tranzicijske pravde?
Neke preporuke jasno isplivavaju:
- Identificirati znanje, stavove i vještine univerzitetskih profesora koji su spremni i motivirani za provedbu obrazovanja za mir i građansku misiju visokoškolskih ustanova.
- Iskorijeniti sve oblike diskriminacije u visokom obrazovanju i stvoriti uslove jednakih mogućnosti u obrazovanju, u skladu sa međunarodnim dokumentima.
- Prakticirati humanistički pristup obrazovanju educiranjem odgovornih građana, svjesnih svojih prava i obaveza u društvu u kome žive, koji služi kao alat koji stvara “cjelovite, kompletne osobe”, a uključuje društveni i emocionalni rast svih sudionika u proces učenja.
- Ojačati participativnu nastavu gdje se učenje oslanja na komunikaciju i sudjelovanje umjesto jednosmjernog prijenosa podataka.
- Saradnja sa civilnim društvom u izgradnji društvenog kapitala na temelju povjerenja, saradnje, umrežavanja, volonterizma i sudjelovanja učenika i njihovih nastavnika u društvenim procesima.
- Uspostaviti i provoditi programe koji povećavaju građanski angažman i društvenu odgovornost.
- Izgraditi institucionalni okvir za podršku studentima, nastavnicima i nevladinom sektoru da potakne, prepozna i vrednuje dobre primjere saradnje između civilnog društva i institucija visokog obrazovanja.
- Izgraditi partnerstva između institucija visokog obrazovanja i nevladinog sektora, kako bi se kroz umrežavanje doprinijelo razvoju pojedinaca, grupa i zajednica, na temelju razmjene znanja i iskustava.
- Uspostaviti saradnju sa srednjim i osnovnim školama, kako bi se iskoristile kompetencije koje postoje u ovom području, te osigurati njihovu primjenu u obrazovanju na lokalnom nivou.
Naši budući planovi
Kao rezultat projekta je stvorena neformalna mreža univerziteta u različitim zemljama. Ova mreža ima za cilj uspostaviti studij interkulturalnog razumijevanja i ljudskih prava, povećanje razmjene studenata i nastavnika, te dati priliku organizacijama civilnog društva da doprinesu svojim znanjem.
No, ta saradnja je i dalje krhka i mora biti formalizirana i ojačana. Sarajevska deklaracija će poslužiti kao vrijedan radni okvir za mreže i njene aktivnosti.
Reference
http://nhc.no/no/nyheter/The+role+of+universitites+in+peacebuilding.b7C_wljW09.ips
Balkan Insight. Bosnia Needs the Right Strategy for Change
http://www.balkaninsight.com/en/article/bosnia-needs-the-right-strategy-for-change
Balkan Insight. School for Scandal: Corruption Downgrades Balkan Education
http://www.balkaninsight.com/en/article/school-for-scandal-corruption-downgrades-balkan-education
Balkan Insigth. School Dispute Revives Bitter Memories in Eastern Bosnia
http://www.balkaninsight.com/en/article/school-dispute-revives-bitter-memories-in-eastern-bosnia
Balkan Insigth. Bosnia Serbs to Scrap Deal on National Subjects
http://www.balkaninsight.com/en/article/bosnia-serb-entity-announced-abolishing-agreement-on-national-subjects
Friedrich Ebert Stiftung. Mladi i mirovni rad u BiH
http://library.fes.de/pdf-files/bueros/sarajevo/10458.pdf
Damir Masic: Education system in BiH destroyed
http://www.oslobodjenje.ba/daily-news/damir-masic-education-system-in-bih-destroye
Izvor teksta: http://www.theewc.org/statement/the.role.of.universities.in.peacebuilding/