Moglo bi se učiniti kako je veganstvo samo odricanje i ustezanje, ali nije, ono uključuje i aktivno zalaganje za prava životinja i očuvanje prirode svim aktivnostima koje tom cilju pridonose

Autor Vesna Rajnović 

Od čega ćeš živjeti, dijete drago? Dobro, to što ne jedeš meso razumijem, žao ti životinja, ali ni mlijeko, sir, jogurt, čokoladu, jaja, čak ni med!? Ne možeš živjeti na salati i blitvi, nema od toga snage i, osim toga, trebala bi pojesti nekoliko kila špinata da bi unijela dovoljno željeza. Sav trud oko tvog zdravlja je uzaludan, za par mjeseci bit ćeš anemična, neuhranjena i slaba.

Jesu li u pravu roditelji tinejdžera kad strahuju da djetetov odabir veganske prehrane nije tek bezazlen pomodan hir, nego ozbiljan zdravstveni rizik? Za razliku od vegetarijanstva, koje još uvijek ne smatramo radikalnim izborom, veganstvo je vrlo ozbiljna redukcija namirnica. Riječ je o odluci da ne jedemo ništa što je životinjskog porijekla. Ali, zašto bi itko želio živjeti bez meda i mlijeka, tih simbola blagostanja? I onda još i bez čokolade? Roditeljska briga bila bi posve opravdana ukoliko bi obitelj i dalje pripremala tradicionalne mesne obroke s povrćem (najčešće krumpirom) kao prilogom, a dijete vegan jelo samo prilog. Ukoliko pak pripremamo hranu kao cjelovit veganski obrok, pri čemu se koriste raznovrsne kombinacije namirnica biljnog porijekla, osigurana je zdrava i nutritivno bogata prehrana.

Više od prehrane

Veganstvo nije samo način prehrane, riječ je o načinu života. Veganima i vegetarijancima je zajedničko odbijanje mesne prehrane, razlika je u tome što vegani ne pristaju niti na upotrebu proizvoda dobivenih iskorištavanjem životinja pa neće nositi odjeću, obuću, torbe niti išta drugo izrađeno od životinjske kože ili krzna, neće koristiti svijeće izrađene od pčelinjeg voska, kozmetičke i ostale proizvode testirane na životinjama, neće posjećivati cirkuse čiji program uključuje dresuru životinja, zoološke vrtove niti išta slično. Moglo bi se učiniti kako je veganstvo samo odricanje i ustezanje, ali nije, ono uključuje i aktivno zalaganje za prava životinja i očuvanje prirode svim aktivnostima koje tom cilju pridonose.

Nekoliko je razloga za odabir ovakvog stila života. Svijest o tome da svako biće ima pravo na život i da životinje ne postoje samo zato da bi služile ljudima sigurno je jedan od njih. Primjerice, mliječne žlijezde krave ne proizvode mlijeko da bi se njime hranili ljudi, nego telad. I dok smo još donedavno mislili kako čaša mlijeka na dan jamči dobro zdravlje, u međuvremenu se pokazalo da je intolerancija na laktozu prilično česta, a kravlje mlijeko mnogima teško probavljivo.

Drugi motiv je želja za očuvanjem prirode. Kad ljudi odbace postojeći, primarno gospodarski odnos prema Zemlji, stvorit će se prilika za održiv život umjesto dosadašnje devastacije. Industrijska poljoprivreda, potrebna za uzgoj biljne hrane kojom se prehranjuju životinje (koje uzgajamo u ogromnom opsegu radi prehrane ljudi životinjskim mesom), krčenjem šuma povećava obradive površine. Smanjenje šuma dovodi do gubitka staništa i izumiranja divljih životinja, uzrokuje klimatske promijene i sve lošiju kvalitetu zraka. Na prehranu životinja odlazi više od  40 posto svjetske proizvodnje žitarica dok, istovremeno, najsiromašnije zemlje svijeta ne mogu proizvesti dovoljno žitarica za osnovne potrebe ljudi. Intenzivan uzgoj stoke stvara i veliku emisiju stakleničkih plinova te dovodi do zagađenja i nedostatka vode. Primjerice, za proizvodnju jednog kilograma goveđeg mesa potrebno je 55 puta više vode nego za proizvodnju jednog kilograma pšenice. Forsiranjem određenih sorti životinja, koje mesna industrija procjenjuje najisplativijima, gubi se bioraznolikost i genska raznovrsnost domaćih životinja. I zadnje, ali možda i najvažnije, način na koji se tretiraju životinje uzgajane radi ljudske prehrane na velikim industrijskim farmama nedostojan je ljudskosti. Sućut prema njihovoj patnji zasigurno je jedan od primarnih razloga odluke za vegetarijanstvo ili veganstvo.

Zdravstveni aspekt

Treći najčešći razlog odabira veganstva je briga za zdravlje. Biljna prehrana snižava krvni tlak, smanjuje kolesterol u krvi, kao i šanse za razvoj nekih vrsta tumora i dijabetesa tipa 2. Procjenjuje se da ljudi, koji jedu meso, imaju 20 do 30 posto veći rizik od moždanog udara u usporedbi s vegetarijancima i veganima. Osim toga, konzumacijom mesa i mlijeka u svoj organizam unosimo antibiotike i hormone rasta kojima su životinje bile izložene. Budući da je prehrana namirnicama životinjskog porijekla glavni izvor proteina, željeza i vitamina B, postoji strah da će, izbacivanjem ove hrane, organizam biti u njihovom deficitu. No, važno je znati da postoje i biljni proteini koje u dovoljnoj mjeri možemo unijeti u organizam konzumacijom graha, slanutka, soje, leće, seitana, tofua i slično. Što se tiče željeza, najviše ga ima u mesu (pogotovo jetrima i crvenom mesu), no konzumiranjem suhog voća (npr. marelica), špinata, cikle i mahunarki (koje su ujedno i važan izvor biljnih proteina) unijet ćemo ga dovoljno. Važno je kombinirati hranu bogatu željezom s namirnicama koje sadrže vitamin C budući da on pospješuje iskoristivost željeza u organizmu. Najbolji izvori B vitamina su kvasac, jetra, mlijeko, jaja, meso i riba, ali ga ima i u cjelovitim žitaricama, zelenom lisnatom povrću, bananama, orašastim plodovima i mahunarkama. Problem je vitamin B12, cijanokobalamin koji se nalazi u ribi i plodovima mora, mesu, mlijeku i mliječnim proizvodima te jajima, a vegani ne jedu ništa od toga. Zbog toga ga moraju uzimati kao dodatak prehrani i to treba shvatiti vrlo ozbiljno.

Čovjek je svejed, njegov je probavni sustav prilagođen unosu mesne i biljne hrane. Osim čovjeka takvi su, primjerice, svinja, pas i miš. Pa iako naš organizam može probaviti meso, to još uvijek ne znači da bismo ga trebali i konzumirati.

Na kraju, treba iskreno priznati da je vjerojatno glavni razlog što se ne odlučujemo na vegetarijansku pa ni vegansku prehranu, užitak u okusu mesa. Na ovo vegani odgovaraju da postoje veganske verzije gotovo svih mesnih specijaliteta koje okusom vrlo vjerno oponašaju izvorni okus mesa poput sarme u kojoj je mljeveno meso zamijenjeno sojom ili burgera od kvinoje. Osim toga, kažu, naš se ukus mijenja ovisno o prehrambenim navikama pa nakon što neko vrijeme ne konzumiramo meso, otkrijemo bogatstvo novih okusa u kojima naučimo uživati, a sklonost prema okusu mesa postaje sve manja, vjerojatno i pod utjecajem generalnog stava o iskorištavanju životinja. Ostaje pitanje, kako je moguće da znamo za svu okrutnost i nasilje nad životinjama, a opet i dalje jedemo meso?

“Auschwitz se ponavlja svaki put kad netko pogleda klaonicu i pomisli: ‘To su samo životinje’.” (Theodor Adorno)