U pravoslavnom domu, uoči slave, svijetli kandilo iznad ikone zaštitnika. Okupljena porodica dočekuje svoje prve goste. Običaji za slavu ostaju duboko urezani u naša sjećanja. Na dan krsne slave je glavni slavski obred, lomljenje krsnog kolača. Krsni kolač se šara od pšeničnog brašna koje su vješte ruke domaćice šarale za zdravlje ukućana. Svaka šara na kolaču simbolizuje sreću, zdravlje i bogatstvo u zajednici toga doma. Na čelu trpeze je glavni gost, dolibaša, i od njega počinje zdravica. Piju se tri čase rakije kao dobrodošlica i na treću čašu se stavlja jabuka ili kutija cigara. Domaćin ljubi jabuku uz otpozdrav “zdravo ruci i jabuci”. Kao poklon djeca su dobijala našarane kolače gurabije.
Za slavu se iznosi krsni kolač koji simbolizuje prinos žrtve, vino kao simbol krvi, svijeće kao izraz svečanosti, svjetlosti, slavsko žito je simbol obnavljanja života, šećer nebeske slasti, ulje, žrtva Bogu – koljivo je simbol prinosa žrtve. Poslije popijene treće zdravice i spomena svete Trojice domaćin ide po krsni kolač i slavsku svijeću. Domaćin Slaviša Antonić se sjeća.
-Kao dijete sam upamtio odlaske moga oca koji se spremao na put da donese krsni kolač. Uz šalu i smijeh gosti su ga nagovarali da ponese hranu, jer za toliki put mu je potrebno mnogo. Sve je to za nas bilo neobično. Uz veliku buku i radost naglašavao je preko kućnog praga trenutak lomljenja kolača. Neko čita slavaricu “Sve za slavu višnje krepke i nebeske i blagog Hrista i časnoga krsta: da se blagome Hristu pomolimo i vasnome krstu duboko poklonimo – va slavu i čest (svi prisutni – va slavu i čest)”. Slavsku svijeću pali domaćin, a krsni kolač uzima dolibaša i okreće ga sa domaćinom i kumom i čita zdravicu. Lomi se kolač na dva jednaka dijela, posipa se vinom. Jedan se podijeli gostima, a drugi domaćica umota u krpu i ostavlja u domu svom.
Domaćin priča.
– Nekada su se držale svijeće i iznosilo se slavsko žito za pomen mrtvima. Kao djeca smo u tišini uzimali žito pomiješano sa orasima i vinom. Do kraja smo ostajali mirni i čekali kada će nam odrasli reći da se povučemo u drugu sobu. Danas se to izgubilo, svaka porodica prekadnju nosi u crkvu ili lomi kolač ne poštujući običaje.
Svaka srpska porodica u Bosni slavi krsnu slavu ili je prislužuje. U svakom domu porodica prislužuje za sveca zaštitnika prezimena koje nosi. Otac Milojko Drobnjak kaže.
– Slava je od Boga milost. Slava nas je sačuvala i održala. Ona je čuvar porodičnog ognjišta, sa oca na sina, sa sina na unuka i cijelo potomstvo. Uz svijeću i slavsko žito se može prekaditi i u crkvi označiti slavski obred. Sve što je od srca tako treba i za slavu davati.