Film “Točak života” nastao u režiji dvojice braće, Milana i Ognjena Bogdanovića, izabran je u takmičarski dio prestižnog italijanskog Mitreo Film Festivala. Kakav je bio put do ovog Festivala, koliko je bilo teško realizovati ideju, otkrivamo u nastavku u jednom prijatnom intervjuu sa Ognjenom Bogdanovićem.
Možete li nam reći malo više o temi filma i kako ste došli na ideju da snimite “Točak snova”?
Točak snova” nam govori priču o dva životna prijatelja, o svakodnevnici koja je često dosadna i naporna, ali nam takođe daje šansu za izlazak iz tog svijeta realnosti. Ovi momci nas fantazijom vode kroz igru, prepunu adrenalina, ali ne bez emocije. Uče nas o tome da jedan momenat može uljepšati dan i izvući osmijeh škrtoj realnosti. Sama ideja je došla od svakidašnjeg sukoba koji se nalazi u svakom od nas, između onoga što moramo i što stvarno želimo. Često se te stvari ne podudaraju, stoga, iz egzistencijalnih ili realnih razloga nerijetko biramo da idemo za nečim što nam se nudi i daje nam neku lažnu utjehu. Baš iz takvih razloga zaboravljamo svoje snove, gubeći polako ono iskreno, sretno dijete u sebi.
Da li ste očekivali ovakav uspjeh na prestižnom talijanskom festivalu Mitreo Film?
Iskreno, nismo. Nadali se jesmo jer od samog početka procesa smo, kao ekipa, vjerovali u film. Sama tema i ideja filma su usko povezane sa našom profesijom, za sve one dane kada su nam govorili da se ostavimo ,,imaginarnog” i uhvatimo nečega konkretnog u nekoj kancelariji ili za nekim radnim stolom. Vjerujem da je to dodatno uticalo da se svim snagama trudimo da ovaj film dobije na kvalitetu.
Koliko ste zadovoljni situacijom u filmskoj industriji u našoj zemlji i vašim položajem ovdje kod nas?
Što se tiče filmske industrije u našoj zemlji, malo je za reći da je nepostojeća. Povremeno se pojavi film, ali situacija je, generalno, loša. Ne izdvajaju se sredstva, ne planira se nikakva filmska budućnost i očigledno nikome to ne smeta. Većina projekata nastaje samoinicijativno i zbog upornosti i želje mladih ljudi, na trošak njihove volje i ludosti. Naravno, to nije razlog da se sjedi i ništa ne radi i ne pokušava. Sve je moguće kada je tim pravi i kada ljudi vjeruju u projekat. Film “Točak snova” je nastao o našem ličnom trošku i zbog želje da se nešto promijeni.
S obzirom da živimo u jeku pandemije virusa Covid-19, recite nam koliko je to uticalo na vaš rad u umjetnosti, pojavu na samom fesivalu i sl.
Filmska umjetnost je vrlo specifična i može da nastaje u svakom trenutku i u svakoj situaciji. Jasno da je virus uticao nekim dijelom da dođe do određenih restrikcija, ali definitivno nije bio nešto što je zaustavilo stvaralački proces.
Evo film “Točak snova” tjera nas malo od realnosti u svijet mašte i na dobar način prikazuje one ljepše boje realnosti? Po vašem mišljenju koliko nam u ovoj stvarnosti nedostaje da se vratimo životu u trenutku i Šta je to što najviše nedostaje u društvu BIH?
Ono što često zaboravljamo jeste kako je bilo nekada kada smo bili djeca. Radost igre, savršenstvo mašte i ljepota bezbrižnosti često bivaju zaboravljeni zbog stvarnosti u kojoj se nalazimo. U našoj državi je vrlo specifična situacija. I bez priče o njoj, mislim da je sasvim jasno kakva je problematika egzistencijalnih pitanja unutar Bosne i Hercegovine i kako nas većinu to tjera da zaboravimo onog Petra Pana u sebi.
Vaši planovi za dalji rad?
Trenutno je završeno snimanje dugometražnog filma koji će premijeru doživjeti iduće godine. Za sada toliko.
Put do svakog uspjeha je često dug i zahtijevan. Potrebno je mnogo vjere u sebe, istrajnosti u svojim ambicijama da bi se napravio rezultat, braća Bogdanović, pokazuju nam da je to itekako moguće i u našem društvu. Želimo im mnogo sreće u daljoj karijeri i pozdravljamo ovakve priče i u budućnosti na portalu Mreža za izgradnju mira