Ništa nema veze ni sa etnijama, ni sa narodima, ni sa nacijama nego, isključivo sa tri po svemu srednojvjekovna uma koji su raspad jednog sistema vrijednosti iskoristili za uspostavu vlastitog, privatnog antisistema koji sa bilo kakvim vrijednostima, osim materijalnih, nema nikakvih dodirnih tačaka
Piše: Dr. sc. Edin Urjan Kukavica
Jasno je da Bosna i Hercegovina na sadašnjim postavkama može funkcionirati još neko vrijeme i da i tom vremenu – koliko god da ga je pred nama – jednom mora doći kraj. Kakav će taj kraj biti, umnogome ovisi o razvoja situacije i utjecaja brojnih faktora od kojih na većinu ni na koji način ne možemo utjecati. Jedini domen sa skupom utjecajnih faktora, izbori i glasanje, do te mjere je profaniran i izlizan brojnim analizama da na „to“ uopće ne vrijedi trošiti prostor. Što se ostalih izglednih scenarija za razvezivanje bosanskohercegovačkog Gordijevog čvora tiče, nažalost, nemam dovoljno argumenata da zanemarim mogućnost vrlo lošeg razvoja događanja. Zašto lošeg?
Zato što svaki pokušaj da se zemlja i njeni stanovnici dovedu na neku početnu poziciju mora uobziriti razrješenje (etno)nacionalne nedoumice, na neki način završiti Drugi svjetski rat, okončati rat iz 1992-1995. godine, abolirati i sakriti razmjere i obim pljačke izvršene u protekla tri desetljeća, maskirati učešće međunarodne zajednice u tome i sve dobre namjere da se usta etnonacionalističkih lidera i njihovih kadrova začepe ogromnim, ne iznosima nego količinama novca u čijoj su raspodjeli i sami učestvovali i na najbolji način lokalnim političkim i drugim hohštaplerima pokazali šta je korupcija, zloupotreba položaja i ovlaštenja, zaobilaženje, obezvrjeđivanje i omalovažavanje institucija, zarobljavanje i obesmišljavanje države i svođenje cijele knjige samo na tri slova.
U najkraćem
Priznat ćete, čak i temeljem ovog ekstremno kratkog i letimičnog pregleda situacije jasno je da ništa od rečenoga nema veze ni sa etnijama, ni sa narodima, ni sa nacijama nego, isključivo sa tri po svemu srednojvjekovna uma koji su raspad jednog sistema vrijednosti iskoristili za uspostavu vlastitog, privatnog antisistema koji sa bilo kakvim vrijednostima, osim materijalnih, nema nikakvih dodirnih tačaka. Isto tako, zbog svih neriješenih užasa iz dalje i bliže prošlosti koji, vrijedi spomenuti, nikada nisu ni pokušali biti riješeni, namjerno i namjenski, jer se na neriješenim problemima najlakše održava staus quo, nijedna promjena neće biti moguća bez novih i starih izljeva svega i svačega, a ponajviše emocija.
Naime, nema nikakve sumnje da je u Bosni i Hercegovini, a rekao bih na Balkanu općenito, osnovni kriterij svih odluka i događanja nije uvjetovan političkim ili bilo kojim drugim pragmatizmom, nego isključivo emocijom / emocijama kao najnestabilnijim zamislivim faktorom bilo kojeg i kakvog odlučivanja.
Drugim riječima, Bosna i Hercegovina nema društveni, politički, historijski, kulturološki… problem. Jedini problem koji Bosna i Hercegovina ima je emocionalni.
Bosni i Hercegovini hitno treba neko ko je voli. Neko ko će vratiti ljubav prema Bosni i Hercegovini, vjeru u mogućnost njenog opstanka i nadu za njenu budućnost kao realnu činjenicu, a ne san koji se ne smije ispričati naglas. Neko ozbiljan, osobno zainteresiran, voljan, odgovoran, obrazovan, stručan, sposoban… patriota.
No, kao i u svemu u Bosni i Hercegovini, i sa definicijom patriotizma imamo problem. I etnonacionalisti se(be) smatraju patriotama. Štaviše, oni samo sebe i smatraju patriotama. Svi ostali, za njih su nešto drugo. Ako su iz njihovog etničkog korpusa, a nisu s njima, onda su nacionalni izdajnici. Ako pak, nisu iz njihovog etničkog korpusa onda su politički protivnici, otvoreni neprijatelji ili eventualno – i po potrebi – prirodni partneri. Načelno, tanka je linija između nacionalizma i patriotizma; na jednom kraju te linije stoje emocije, a na drugom moralni standardi.