Metaforički kazano: ne možemo ovdje posaditi palmu. Neće uspjeti, ne odgovara joj tlo, klima…
Foto: Naida Hota-Muminović / Televizija5 BiH / YouTube
Naida Hota-Muminović nova je ministrica predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja u Vladi Kantona Sarajevo. Njen dolazak poklapa se s odlukom Vlade i Skupštine Kantona da visoko obrazovanje dobije vlastito ministarstvo.
Naida Hota-Muminović profesorica je engleskog jezika i književnosti, a na ovu poziciju dolazi s mjesta direktorice Bošnjačke gimnazije u Sarajevu, koju je i sama završila. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za engleski jezik i književnost. Paralelno s tim završila je Pravni fakultet na Univerzitetu u Sarajevu. Sve vrijeme od završetka studija radi u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji.
Zbog brojnih obaveza – preuzimanje ministarskog posla, početak novog polugodišta, preuzimanje rada na kurikularnoj reformi – intervju je napravljen u dva dijela, razmjenom pitanja i odgovora putem e-maila, pa su neka pitanja ostala bez odgovora.
Šta su bili Vaši glavni motivi da sjednete u vruću stolicu ministrice obrazovanja?
Odgoj i obrazovanje moj su ciljani izbor bili još na samom početku karijere. To su stubovi na kojima počiva društvo. Tu leže šanse i resursi. Stoga je moj motiv vrlo jednostavan – voljela bih biti dijelom ovog važnog resora, i to u poziciji donositeljice odluka.
Kakvo ste stanje zatekli u Ministarstvu; koji su Vaši prvi utisci o prostoru, saradnicima, organizaciji?
Ovaj resor prošao je svoja teška vremena. Dugo smo bili bez ministra, potom smo prošli mnogostruke i brze promjene, ministri su se brzo mijenjali. Sve je to ostavilo traga i u Ministarstvu. Uposlenici su se trudili da očuvaju kakav-takav kontinuitet. Mnogo je posla pred nama.
Šta ćete od politika Vaših prethodnika (Zineta Bogunić i Anis Krivić) prihvatiti i nastaviti? Hoćete li preispitivati neke njihove odluke ili krećete ispočetka?
Osnovna politika kojim se rukovodim može se sažeti u par riječi: treba mijenjati paradigme podučavanja, učenja, školskog liderstva i upravljanja promjenama. Zvuči to ambiciozno i široko, ali vrijeme je zrelo za to – vrijeme je blizu. Volim kontinuitet u svemu što se pokazalo kao dobra praksa, ali sam spremna i da uvodimo promjene svugdje gdje je to potrebno.
Šta je prvi utisak o tome šta je prioritet?
Naši zakoni su prenormirani i izgledaju kao set pravilnika. Prvo idemo u izmjene i dopune zakona. To je najveći prioritet. Paralelno s tim radimo na uspostavi Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja. Evo neću spominjati stalno praćenje epidemiološke situacije, stalnu komunikaciju s ministrom zdravstva i ažuriranje odluka u vezi s realizacijom nastave u uvjetima pandemije.
Jeste li pratili rad na izradi novih kurikuluma i kako na taj proces gledate iz nove perspektive?
Kod podučavanja u globaliziranom svijetu, koji se uz to ubrzano mijenja, veoma je važno fokusirati se na ono što je najbitnije i što će u funkcionalnom smislu omogućiti učenicima da generišu nova znanja. Stoga je potrebno usmjeriti pažnju na ishode učenja. Polažem velike nade u rezultat rada grupe koja je izradila dokumente predmetnih kurikuluma. Nisam izbliza pratila rad na toj reformi, ali dat ću svoj doprinos u narednom periodu.
Šta očekujete od kurikularne reforme i, ako ne budete zadovoljni, hoćete li tražiti dorade?
Očekujem da ćemo otvoriti vrata jednom reduciranom, a intenziviranom načinu učenja i podučavanja. Moram Vam reći da nisam zadovoljna postavkom gdje je broj predmeta ostao isti. Bit će to opet petnaest predmeta u devetom razredu osnovne škole. Nema tog praktičnog aranžmana u dnevnoj ili sedmičnoj satnici koji može kamuflirati činjenicu da će na kraju ipak učenici imati petnaest zaključnih ocjena. Tu sam očekivala više kreativnosti, moram priznati. S druge strane, neke od zamisli su tako egzotične iz vizure našeg kulturološkog kruga. Mislim da reforma mora imati sluha za kontekst. Metaforički kazano: ne možemo ovdje posaditi palmu. Neće uspjeti, ne odgovara joj tlo, klima… Ovaj proces je tek počeo i mora se nastaviti voditi institucionalno, s punom podrškom sistema. Ustavna je obaveza ministrice za odgoj i obrazovanje da donese nastavne planove i programe, pa je tako ministrica odgovorna i za reformske procese.
Jeste li već uspostavili saradnju sa sindikatom i, ako jeste, s kojim sindikatom i šta su dogovori?
Obavila sam prve sastanke s predsjednikom Kantonalnog odbora Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH i s predsjednikom Kantonalnog odbora Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH. Složili smo se da ćemo u narednom periodu intenzivirati saradnju.
Znate li da je kolektivni ugovor potpisan sa Sindikatom koji nema reprezentativnost i za kojeg pojedinci tvrde da je nezakonit – to je stav Ministarstva pravde iskazan u odgovorima na poslaničko pitanje u Skupštini Kantona Sarajevo.
Poznato mi je da o tome postoje navodi. Nemam namjeru sada se baviti time. Imamo malo vremena, a puno posla.
Šta će biti prioritet u saradnji sa sindikatima?
Uvijek ću pozivati sindikate da svi zajedno doprinosimo poboljšanju obrazovnog sistema, ali svako u svojoj oblasti. Mislim da i sindikati i vlade moraju doprinijeti da se razvije dobra kultura dijaloga i saradnje. U tom ću pravcu djelovati. Ja dolazim iz obrazovanja i uvijek sam svjesna da nas gledaju i oponašaju mladi i djeca – naši učenici. Zato je obaveza svih nas, bilo da smo iz sindikata ili iz ministarstva za odgoj i obrazovanje, da povećamo saradnju, uljuđenost, da znamo slušati i argumentirano govoriti.
Kakav je plan za drugo polugodište, s obzirom na pandemiju?
Nastava u drugom polugodištu počela je u ponedjeljak, 1. februara 2021. godine. U prvoj sedmici učenici razredne nastave išli su u školu po kombinovanom modelu, a učenici starijih razreda online. Pratit ćemo na dnevnoj osnovi broj oboljelih i bit ćemo u stalnom kontaktu s Kriznim štabom i epidemiolozima. Od 8. februara vratili smo završne razrede u školske klupe, uz strogo poštivanje epidemioloških mjera. Nažalost, naš je sistem usko vezan za naredbe koje se donose na nivou Kriznog štaba Federacije BiH. U tom smislu moramo poštovati sve naređene epidemiološke mjere. One nam ne daju prostor da značajno vratimo nastavni proces u školske klupe. Zato idemo u postepenu normalizaciju.
Ostatak intervjua pročitajte na skolegijum.ba