“U Bosni i Hercegovini je veći fokus da rade kafane, nego škole”, poručio je redovni profesor angloameričkih književnih i kulturalnih studija na Univerzitetu u Tuzli Damir Arsenijević.
Damir Arsenijević, redovni profesor anglo-američkih književnih i kulturalnih studija na Univerzitetu u Tuzli
U intervjuu za Radio Slobodna Evropa Arsenijević, koji je i psihoanalitičar u treningu pri lakanovskoj školi psihoanalize u San Franciscu i osnivač Radničkog univerziteta u Tuzli, je govorio o bosanskohercegovačkom obrazovanju tokom pandemije koronavirusa i PISA (Programme for International Student Assessment) istraživanju.
Ocijenio je da je online nastava jedan ogroman pritisak na učenike. Smatra da se oni posmatraju osobama koje “moramo rigidno disciplinovati”.
– Moramo postaviti pitanje – kakvu zajednicu gradimo koja se međusobno pomaže i sarađuje i kako mi kao nastavnici dajemo podršku mladima da prave drugačiju zajednicu od one koja ih guši i sputava, kako ne bi razmišljali o bijegu iz svoje zemlje. Nije im zemlja problem, problem su im oni koji kreiraju obrazovnu politiku na najvišem nivou, koji su u najboljem slučaju ravnodušni prema obrazovanju, a u najgorem slučaju uništavaju obrazovanje radi pravljenja jeftine radne snage za privatnike, ukazao je Arsenijević.
Prema njegovim riječima, u Bosni i Hercegovini postoji šalterski pristup obrazovanju. Objasnio je šta to znači.
– Ako sjedite u kancelariji koja nema interneta, gdje nema pristupa bazama podataka i relevantnim časopisima, smatramo da je to rad. Samo prisutnost, to je kobajagi rad. To je rad samo za ljude koji dolaze na posao, prepričavaju šta im se desilo, s kim su pričali, šta su kupili. Liči na kafanu. Nama se kafana preselila na radno mjesto, a suštinske stvari zaboravljamo, obrazložio je.
Mišljenja je da će se nastava i u novoj školskoj godini odvijati online. Arsenijević je istakao da je sada prilika da se podigne kvalitet nastave. Podsjetio je da postoje oni koji kontinuirano predlažu kako to učiniti.
– Uzmite Školegij, portal koji konstantno prati inovacije u online obrazovanju, prevodi ih. Možemo učiti od drugih. U Velikoj Britaniji žele da zatvore kafane da bi otvorili škole. Kod nas je veći fokus da kafane rade, nego škole, naglasio je.
Za njega nije pitanje da li Bosna i Hercegovina treba učestvovati u PISA istraživanju ili, kako je naveo, u nekoj vrsti statistike koja će pokazati gdje učenici zaostaju. Osvrnuo se i na problematiziranje PISA-e koje vrši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik.
– Povlačenje nacionalnog interesa u ovoj sferi nekako pokazuje slabost Milorada Dodika i odustajanje od jačanja kapaciteta ljudi koji žive u RS-u. Zašto Dodiku ne trebaju pismeni ljudi? Zašto RS ne bi bila centar u kojem ljudi trče da uče, da se obrazuju, da se liječe? Zašto cijela RS nije centar izvrsnosti? Zašto Dodiku ne smeta da je više od pola petnaestogodišnjaka u Bosni i Hercegovini funkcionalno nepismeno i bukvalno u dvogodišnjem kognitivnom zaostatku za vršnjacima u sretnijim zemljama?, potcrtao je.
Arsenijević je ukazao da postoje i dobre karakteristike obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Kao najveću zamjerku obrazovanju je istakao, između ostalog, što ne njeguje kritičko mišljenje mladih i od njih ne pravi slobodne ljude.