Život je rijeka bez povratka, serija koja nema reprizu, nešto sto pripada svakom pojedincu. Nažalost, nekima je ukradeno pravo da naprave sebi scenarij za svoj život. Svaki dan se susrećemo s činjenicom da život nije više život. Postao je samo patnja, strah i nada koja svakim danom postaje sve manja. Ne ličimo više na ljude. Neki su se pretvorili u biljke, a neki u zvijeri. Mnogi od nas su biljke koje vjetrovi patnje polako lome. Svaki dan kao da čekamo oluju koja će nas uništiti. Davno smo prestali beharati, naš behar su nemilosrdne zvjeri pogazile. Ostao je još po koji pupoljak koji skuplja hrabrost da procvate. Iz tog pupoljka će da se razviju plodovi koji će svojim glasom probuditi nemilosrdne zvjeri. Biće to glas za mir, glas za ljudska prava. Dosta je, generacijo moja, naše tišine, dosta je straha od oluje. Samo sunce našeg razuma i srca može otjerati oblak koji se nad nas nadvio. Dosta nam je više patnje i boli naših vršnjaka širom svijeta. Oni ne znaju šta je kriška hljeba dok neki nezadovoljni markom mobitela ili automobila žele bolje. Oni bosi koračaju putem ka miru koji nema ni kraja ni početka. Oni nisu krivi ništa osim što su obojeni drugom bojom ili što su rođeni u drugoj vjeri.
Progovorimo svi svojim glasom, borimo se za ono što nam pripada, MIR. Nije nam život dat da prkosimo imanjem, dat nam je da se međusobno volimo i pomažemo. Mi u Bosni bar znamo sta je život u ratu, prošlost nam je ostavila duboke tragove u srcima. Nažalost, neki nisu shvatili pouku iz tog rata. Nisu svjesni da nas danas ima, a sutra nema. Molim sve ljude svijeta da skinu povez sa očiju, da pogledaju prizore koji nisu baš prijatni, da prestanu sijati mržnju. Tako malo treba da budemo sretni ali zbog pojedinih zvjeri to malo nam nedostaje. Ponekad je jedan osmijeh dovoljan da nekoga usrećimo, a mi skoro da smo se i zaboravili smijati. Zato dobri ljudi pokažimo ovim što nam kradu mir da je dobro uvijek jače od zla.
Borimo se glasom ljubavi, jer to je oružje koje bitku dobija bez krvi i suza. Borimo se za mir u svijetu zbog nas, zbog prošlosti i zbog budućnosti. Ne dozvolimo da oni koji će doći poslije nas budu ogorčeni zbog nacije ili rase. Borimo se da u naša srca uđe saznanje da je svaki čovjek samo ˝čovjek˝, osoba koja ima pravo da svoj život živi slobodno i dostojanstveno, da je jači krik srca od buke granata i topova. Mir se gradi od ljubavi, a nikada puškom ili mržnjom. Ponekad je dovoljna samo dobra volja, da se riječi pretvore u djela “Kad se naša srca slože sve se može”.
VII razred, Osnovna škola “Kiseljak 2” Zabrđe
Nastavnik: Mehmed Kožar, nastavnik bosanskog jezika i književnosti