Bilo dvaput u Mostaru…
Grad Mostar se može gledati iz dvije perspektive.
Jedna je da vidite Mostar kroz Stari most i okolne, stare, kamene kuće, prelijepu, zelenu rijeku Neretvu i svo šarenilo prirode oko nje. Da udišete svjež zrak i zamišljate neustrašivo srce skakača u letu. Tada se osjećate sretni i ispunjeni, zadovoljni sobom i zahvalni Bogu što se nalazite u svemu tome.
Druga je da Mostar gledate kao na dva odvojena grada i da se osjećate napeto, da mislite na priče o podjelama među mladima, podjelama među starima, među komšijama. Tada vam neće biti lijepo u Mostaru. Neće vam biti lijepo ni bilo gdje drugo…
Prije nekoliko mjeseci, otišao sam poslom u Mostar. Bio sam smješten na našoj, zapadnoj strani u Hotelu Mostar, koji je udaljen 5 minuta hoda od hotela Mepas, u kojem smo radili kongres. Naravno, poslije posla, izlazili smo u šetnju. Blizu naših hotela se nalazi jedno prelijepo šetalište koje se pruža ulicom Nikole Šubića Zrinskog a proteže se od Španskog trga do Trga hrvatskih velikana. Šetali smo noću, moje kolegice, kolege i ja. Razgledali smo prigušenu, uličnu umjetnost na ruševnim zgradama. Uživali smo u svježem zraku i prelijepo uređenom šetalištu. Uživali su i mladi koji su sjedili na klupama. Uživali su tu i oni malo stariji gurajući svoje bebe u kolicima. Mirno je i toplo, savršeno za duge šetnje po nepoznatom terenu. Došli smo do starog grada…
7 dana nakon poslovnog puta za Mostar, otišao sam i drugi put tamo, sa djevojkom.
Ovaj put smo bili smješteni, za razliku od prvog puta, na našoj, istočnoj strani u pansionu Bubamara, koji se nalazi 5 minuta hoda od Starog mosta.
Šetali smo starim gradom, kamenim putevima uz rijeku, povremeno gubeći Stari most iz vida. Šetali smo do parka Alekse Šantića. Šetali smo preko mosta, na drugu stranu rijeke, pa do Gimnazije u Mostaru gdje se nalazi šetalište o kojem sam pisao. Pokazao sam joj gdje sam bio prošle sedmice, ulicu Bulevar i njeno značenje. Gledali smo istu uličnu umjetnost i prolazili istim uličicama. Mirno je i toplo. Vratili smo se na Stari most i tu bili dugo. Malo smo pričali, malo smo šutili. Gledali smo jedno drugo, gledali Mostar i doživljavali ga kao još jedno mjesto puno ljubavi…
I na zapadu i na istoku nam je bilo isto. Nismo osjetili nikakve promjene na koži prelazeći sa jedne strane na drugu. Nismo doživjeli nikakvu neugodnost niti provokaciju. Ni lijevo ni desno. Mostar je jedan od najljepših gradova u Bosni i Hercegovini u kojem žive jako lijepi ljudi, ako malo bolje obratite pažnju.
Zašto je takva situacija dole, ne želim da pišem, niti znam šta bih napisao. Nedavno sam na fejsu pročitao komentar mostarca na objavu da je nastavljena obnova Saborne crkve u Mostaru, koji glasi: “Neka hvala Bogu, da se i braća pravoslavci imaju gdje moliti.”
Znam samo da ako volite i ako ste čovjek koji želi upoznati i poštovati druge i njihove običaje, da ćete uvijek biti na pravoj strani. I na zapadu i na istoku, bilo gdje da krenete!
Preuzeto sa bloga Nedima Musića, link: http://musicnedim.blogspot.ba/2017/07/bilo-dvaput-u-mostaru.html