Zaplovili smo u februar. Već su nas počeli grudvati sa filmovima o Valentinovu. Nikad nisam davala na značaju tom “prazniku”, čak ni kao gimnazijalka, ali iz nekog razloga zavoljela sam ga prošle godine. Njega zavoljela, a malkice mi se smučilo na ono “da je Valentinovo glupost i da se svaki dan treba voljenoj osobi pokazivati pažnja”. Da, treba, ali…ma daj! On radi do 16h, od 16h drži studentima vježbe do 18h. Ja radim do 16h, poslije imam bar jednu psihološku seansu sa klijentom ili pišem novu kolumnu. Poslije radnog dana se vidimo, iscmačemo i pokoji put opsujemo bar dva događaja iz tog dana. Onda kod mene zvoni telefon ili kod njega. Pa kao nešto i pojedemo zajedno ili fali detrdžent za veš pa odemo do velikog supermarketa gdje oboje kulturno malo pop** od gužve. I već se zijevanje javlja i naravno da nismo od onih parova koji u CineStar idu u 22:30. Probali smo jednom. Ne sjećam se šta smo gledali – pola prespavala.
Naravno, imamo mi naše dane i večeri, daleko od toga, ali ne možemo svaki dan i veče posvećivati svu ljubav i nježnost jedno drugom, jer ponekad nedostajemo i sami sebe.
Volim Valentinovo, jer taj dan ćemo slaviti našu ljubav, a i lijepa je priča o nastanku tog “praznika”. ❤ Možda će tog 14.02. biti najveća ludnica na poslu, možda će on taj dan baš morati analizirati vodu kao nijedan dan ranije. Možda ću trebati baš taj dan poslati kolumnu. Ali…Već ćemo 13. obećati jedno drugom da ćemo se vidjeti u 19:30h, ma šta bilo.
Treba svaki dan da bude takav, ali…ne živimo u američkim romantičnim filmovima. I ne želimo da svaki dan bude takav, jer on želi otići sa drugovima na pivo, a ja s drugaricom na kafu. I pri izlasku ćemo reći jedno drugom “volim te” i, zaista, ćemo to i misliti. Pažnja je i kad jedno drugom dajemo prostora i vremena. Neophodno je.
Volite Valentinovo. Lijepo je slaviti ljubav, što da ne. 💑
❤ Zahvalna i punog srca svima želim sretan nadolazeći Dan zaljubljenih.
❤
Za tebe je, Mirza.
Piše: Amra Deliomerović, rođena 1994. godine, bachelor ekonomije, psihološka savjetnica, radi u Njemačkom centru za robotiku – DKR.
Prije dvije godine je izdala svoj prvi roman od nazivom “Svako ima naš hlad”.
“Smatram da sve što poželimo možemo iskombinovati pa čak robotiku, ekonomiju i umjetnost.”