Oprostiš se od januara i već prvog dana zagrliš februar- mjesec ljubavi i nostalgije.
Zbog onoga što imaš, što si imao, čuvao i izgubio.
A, nije da nisi.
Februar je mjesec lutanja. Tebe u sigurna vremena, tebe u nečije zagrljaje, nečija Valentinova, nečije propuštene pozive i nikad poslane poruke.
Zalutaju misli i u vremena kad su koljena bila poderana, kad nije bilo boljeg kolača od šampite, a najeo si se dječjih torti bruku. U vremena kada je jedini problem bio sakriti pismo simpatiji u ruksak a da ne zna tko je to uradio.
Zalutaju misli i u vremena kada se dan započinjao čajem i crtanim filmovima braće Grimm, kada je jedini teret na tvojim leđima bio ruksak utorkom kada imaš i likovno i tjelesno i još četiri predmeta. U vremena kada si pojeo prve kokice u kinu, prvi put na ekskurziji plivao do onih čunjeva.
Zalutaju misli u vremena kada je Zubić vila na vrijeme obavljala svoj posao, kada si vjerovao u sv. Nikolu. I kada se za rođendan kupovao album za fotografije.
Zalutaju misli da pobjegnu od stvarnosti.
I ne slučajno. Nego, namjerno.
Što dalje od života sa štitnicima na koljenima i internet albuma. Što dalje od torbe koje je teška svakim danom i vijestima koje započinju kavom. Sa što više šećera. Ali i dalje gorkom.
Od života.
Zbog života.
Preuzeto sa bloga Piso J