- “Women still do more housework and childcare than men, especially between the ages of 26 and 35, figures show. The Office for National Statistics said that, when it came to unpaid chores at home, women were doing almost 40% more than men on average. Men averaged 16 hours a week helping out at home compared with 26 by women, with those on maternity leave doing the most“ BBC News week Info, http://www.bbc.com/news/uk-37941191
Istraživanja i dalje pokazuju da žene rade i do 70 posto posla unutar jednog domaćinstva, na Balkanu pogotovo. Ona stara izreka i uvriježena praksa da “žena drži tri kuta kuće”, dodatno tereti savremenu ženu posebno ako je rođena u nekoj konzervativnoj sredini u kojoj su kućni poslovi tradicionalno prepisivani ženi. Muškarci današnjice lako su prepustili ženama da privređuju van doma, finansijski doprinoseći domaćinstvu često više i od njih samih. Međutim, podjela kućnih poslova i obaveza oko potomstva nije srazmjerno pratila ostale društvene promjene, pošto žena danas praktično ima dva posla. Poznajem rijetke žene koje tvrde da njihovi partneri rade u kući podjednako koliko i one same, skrbe se oko djece ravnopravno i slično. Na žalost, to ne tvrdi nijedna meni bliska žena koju istinski poznajem, već kolegice/poznanice čiju kućnu situaciju ne poznajem iz prve ruke. Ako je odista tako, te ako nisu u pitanju hvalisanje i “roza naočale”, drago mi je što postoje muškarci na visokom nivou svijesti koji se ponašaju fer po pitanju kućnih obaveza.
Sami termin “muška pomoć u kući” odista mi para uši, pošto podrazumjeva da su kućni poslovi ženska sfera djelovanja, a muškarac treba da doprinese prema svojoj želji i nahođenju. Kojoj još od nas žena nije prišao partner, te rekao ponosno “Skuhao sam ti ručak i sredio suđe” (meni ga je sredio vrrrrrrrrrrrrr)?!? Pitam se kako stvoriti pristup da je kućni posao u stvari zajednički posao svih članova porodice, pošto tu niko nikom ne pomaže, odnosno svako pomaže svakom. Kad ćemo se više izdići iznad rodnih predrasuda, posebno kad one idu na štetu naših djevojčica, djevojaka, žena, sutra baki/nana.
Skoro pročitah dobru rečenicu, “Nisam za feminizam, već za ravnopravnost i pravednost. ” Jednako koliko mi smeta nesrazmjer muških i ženskih obaveza u domaćinstvu, toliko mi smeta što u nekim društvima i slučajevima npr. žene neće da se zaposle, te kompletan teret izdržavanja porodice prebacuju na muža, čak i onda kad ga objektivno on ne može sam nositi
Ako već spadate u niski postotak presretnih žena čiji partner radi i do trideset maksimalnih posto kućnih poslova, pratite jednostavne preporuke dole napisane da održite trend. U suprotnom, obezbijedite si dodatni novac za pomoć u kući, što u sadašnje vrijeme kokuzluka nije nimalo lako. Također, pripremite se za ulogu žrtve, očajne izrađene žene i histerične domaćice koja teroriše svoju obitelj, pošto pored kućnih poslova i materinstva radi nekih pedesetak sati sedmično u nekoj korporaciji.
A sada neke jednostavne upute za komunikaciju sa “fizički jačim”, pametnijim i dominantnijim spolom, da više porade u kući:
- PRETJERANA OPĆENITOST: Nikada ali baš nikada ne govori muškoj osobi u generaliziranom stilu šta se treba uraditi u kući. Dakle konstatacije tipa “Kuća je u haosu, i mora se srediti“, katastrofalno je općenita za muško poimanje svijeta. Bez preciziranja trenutnog stanja, roka i konkretne zapovijesti, kao i razloga zašto je nešto potrebno uraditi, muški mozak može pomisliti da nije u pitanju stvarna potreba, već neki PMS hir ili prijedlog aktivnosti koji se može završiti na primjer za sedam dana, mjeseci ili nikada. Umjesto toga recite “Dušo, molim te usisaj dnevnu sobu do tri sata danas, pošto gosti dolaze u pola četiri. Unaprijed hvala što mi jako puno pomažeš! “
- RONDANJE NE! Nipošto ne prigovarajte da radite puno više od partnera oko domaćinstva, pošto muškarci ne smatraju da je taj rad nužno i potreban. Naime, puno kućnih poslova tipa prašina ispod ćilima i kreveta, svakako su nevidljivi i nepotrebni “mušakdiji”. Muško oko i mozak ih ne može registrovati te banalnosti i nepotrebne detalje. Samim poređenjem koliko ko radi po kući, dodatno dodajete ulje na vatru te iritirate svog dragog. Pritužbe npr. tipa “Sve pada na mene, ja sve radim vi samo razbacujete”, uši muške osobe čuju kao opasnu osudu uperenu protiv njihove ličnosti. Vaš “vapaj za pomoć” i žalba da niste cijenjeni zvuči kao jedno “BLA BLA BLA”. Zvocanje žene koja izgrava žrtvu sasvim je bespotrebno, te istovremno poništava sve pozitivno što je učinila. Kućanski poslovi su privilegija koja daje dodatni smisao životu žene/majke, barem po većini muškog razmišljanja. A svo to dodatno rondanje samo obezvređuje ženin trud.
- MULTITASKANJE NE, NE i NE! Nikada ne dajte previše instrukcija istovremeno da se muška osoba ne bi totalno pogubila u pretjeranom broju informacija. Psihlozi sve više dokazuju da je multitaskingnegativan pojam, a u muškoj praksi ni ne postoji, pošto muški um ne može multitaskat. Stoga, nipošto ne recite “Molim te dok kupiš dijete iz vrtića, pokupi usput račune i kupi mljeko“. Takva komanda može u potpunosti zbuniti vašeg partnera, izazvati naglu blokadu, pa umjesto dvije stvari koje ste tražili neće uraditi niti jednu. Upamtite, komande moraju biti kratke i jasne, te davati se u totalno logičnom slijedu i ljubaznom tonu. Pa, pobogu nije on jadan “supermen” koji se može “multiplicirat”!
- SMANJITE KRITERIJE po pitanju obavljene kvalitete rada, pa ih još više smanjite! Nakon što prihvatite da je “ženski minimum kućnih poslova – muški maksimum”, imat ćete donekle realne kriterije. Nakon uspostavljanja stvarnih kriterija, biti ćete puno bliži sreći. Podržavajte sa smrtnim poštovanjem svaki pokušaj svog muškarca da doprinese kućnim poslovima. Shvatit ćete da slabo usisana dnevna soba ili izgorio hljeb, manje bitna od namjere i uloženog truda. Svaki urađeni posao dobro nahvalite, da se vaše muško čeljade ne bi osjetilo eksplatisano i potcjenjeno. Pa, pobogu partner vam pomaže u vašim kućnim poslovima, i “ne treba biti ćorava mačka” (česta uzrečica mog dragog). U suprotnom, ako budete kritikovali kvalitet rada u kući, muškarac će degradirati na prijašnji nivo rada/nerada. Birajte dame, pošto ni vas muški ne kritkuju što ne znate brzo zamjeniti gumu ili vično iscjepati drva sjekiricom kao žene Vikinga.
- ROZA CVIKE: Natakarite roze naočale što se tiče svega u životu, pa i kućnih poslova, i ne skidajte ih nipošto. Ima žena koje su jako zadovoljne svojim brakom, a ujedno priznaju da njihov nikada mužić nikada ne posprema sto, ne kuha i ne daje pare za račune. (Imam upitnik iznad glave, možda su dobri u krevetu?…) No, te “žene sa roza naočalima” su sjajne supruge i majke jer su zadovoljne s onim što imaju. One namjerno nose roze naočale prema stvarima koje ih nerviraju kod partnera, uključujući manjak angažmana u kući ili novčanog doprinosa. U suprotnom, fokusirajući se na nadostatke, prestajemo vidjeti dobre osobine partnera i kad dominiraju. Ovo pogotovo radite ako se vaš partner također više fokusira na vaše dobre strane, u odnosu na mane. Ono na šta se fokusiramo raste i roza cvike su zakon, osim ako su u pitanju prekrupni nedostatci/mane partnera.
- PSSSST, BABO ODMARA U PEĆINI! Poštujte mušku pećinu i česte i duge pauze koje su potrebne muškarcu između dvije kućne aktivnosti. Pojam “muške pećine” objasnio je pisac John Gray u bestselleru “Žene su sa Venere, a muškarci sa Marsa“. Naime, muškom rodu treba isključivo njihov prostor za bijeg od stvarnosti u kom neće biti uzurpirani. U tom prostoru oni mogu se resetovati sa upravljačem, nekom igricom koju satima pritiskaju ili nekim štivom – ako su sofisticiraniji. Nakon što shvatite da je to muški način nošenja sa životnim stresom, podržat ćete ideju muške pećine kao njihovog venitila. Jedino što je Gray preskočio da i ženama treba ista takva pećina, no možda na manji vremenski period. Žene ipak imaju previše posla oko doma da bi se resetovale satima nekom repetativnom akcijom, ili ti adikcijom.
- LIJEPA RIJEČ I GVOZDENA VRATA OTVARA…. Hvalite, hvalite i samo hvalite! Ne zaboravite da ako poslije svakog urađenog zadatka ne pohvalite partnera, ponašanje može naglo derogirati. Partner u svakom momentu *retrogradno* može postati dječak koji neće da doprinese domaćinstvu “iz inata”. Stoga, razvijte širok riječnik hvale, pošto time povećavate šansu da se pohvaljeno ponašanje ponovi u budućnosti. Lijepom riječju ohrabrujete da se vaš dragi opet žrtvuje za porodicu i opere to strašno suđe. Možda je ženi/ supruzi dovoljno reći, “Ručak je sjajan!”. No, muškarcu morate do detalja objasniti kako je njegov trud fascinantan, krucijalan i duboko cijenjen od svih članova porodice.
- NJEGOVU KRITIKU STAVITE *NA IGNORE*! S druge strane mušku kritiku na vaš rad u kući prihvatite tako što ćete je u potpunosti odbaciti. U momentu kritike pokušajte se bez svađe i nerviranja preusrmjeriti na aktivnosti koje vas vesele, što zahtijeva malo vježbe u početku. Dakle muška procjena o vašem doprinosu u kući često niti je mjerodavna, niti istinita. U potpunosti je ignorišite, osim ako je u pitanju pohvala. Za muške ni postoji prašina ispod kreveta koju ste maloprije očistili, niti veš koji ste ispeglali, pošto većina muškaraca nije u stanju objektivno procijeniti kućne poslove. To vam je isto kao da tražite od bebe da piše slova. Često se desi da kao žena uradite sto stvari u kući, otkako ste se oči otvorili. I onda se budi ” on” negdje u podne i prigovora: “Ma, kad si svo ovo suđe isprljala” ili “Nema ništa za pojest?”. Objašnjavati kako ste uradili sto i jednu stvar, dernjati se da ste skuhali deset jela dok je on spavao, odista je nepotrebno i štetno po vaše zdravlje i odnose. Oglušite se na kritiku, te pravac na trčanje ili kafu sa prijateljicom. Ako imate bebu hitno u šetnju sa bebom, posvećujući se stvarima koje volite raditi.
Na žalost, žene koje se najviše daju i najviše rade za porodicu, često su najmanje cijenjene. Stoga je najprije bitno cijeniti i voljeti sebe, drage moje, te ograničiti svoje rintanje u kući u korsit rada na stvarima koje istinski vesele. Tom energijom poštovanja sebe, podučiti ćete i svoje najdraže da poštuju vaše granice i da vas ne gaze, kao što mužić i dječica to najbolje znaju, i to često potpuno nenamjerno i bezazleno.
Piše: Džihana Hajdarpašić Misirlić za blog Cokoholic