Više je normalnim osobama od ove naše nazovi politike i takozvanih političara zlo. Stalno iste priče, prodavanje magle. I ko je lud – pukao bi, a da ne govorimo o normalnim osobama. Smatram da je i medijska zajednica dosta tome kriva, jer daje previše prostora na svojim medijima. Gdje god pogledaš, pročitaš ili šta već slučajno, i gledamo iste face bez trunke morala koji samo vrte iste priče već može se reći decenijama.
Treba ih jednostavno ignorisati, nisu vrijedni da im se tolika pažnja posvećuje, i čini ih da se osjećaju gospodari naših života. Što ruku na srce i jesu. Ali smatram kada bi počeli da ih ignorišemo bilo bi nekog rezultata gdje bi se morali malo zamisliti o svemu.
Donekle se mediji mogu opravdati, čast izuzecima, pišu po direktivama prema kojim su “omraženi” komunisti male mace i pod pritiskom su da, mislim na novinare pojedince, od gubitka posla.
Ali to ne opravdava, ta želja za senzacionalizmom, da se radi u korist građana. I da se građani ne indoktriniraju tim pričama, zastrašivanjima,
Ali na kraju ipak su građani krivi. Izabrali ste ih i sada uživajte, a život prolazi, djeca nemaju osnovnih stvari. A roditelji su krivi za to. To je činjenica.
Jako je teško razumjeti sklop ličnosti koji nasjeda na iste stranke, političare, ideologije.
Jer smo stvarno fenomeni i u svijetu. Ne znam dokle će ići taj prag tolerisanja svih nepravdi, korupcije, nerada, obećanja?
Nadam se da će se ipak svijest građana promijeniti, iako je davno bilo vrijeme za to.
Valjda će proraditi demokratska svijest da su odluke naše, da mi dajemo legitimitet tim našim tlačiteljima.
Nema opravdanja ni za koga za ovu situaciju u koju smo se doveli.
Ipak se nadam da ćemo doživjeti makar minimalne promjene za početak za našu dobrobit, naše djece i svih nas koji smo okovani ovima lancima koji nas guše.
Učimo se demokratiji, čitajmo, gledajmo makar tuđa iskustva da shvatimo kako to funkcionira i kako se kažnjavaju oni koji ne rade svoj posao.
Izbori su ključ svega, kako god ko mislio, ali je tako.