Želim, zbog komšiluka i sugrađana…zbog ljudi kojim je lupalo u prsima koliko i meni, kada smo se susretali danas:
– JESAM, bila sam u Italiji 22 – 24. februara;
– JESAM, javila sam se u epidemiološku službu čim sam doputovala u Sarajevo (i porukom i pozivima);
– JESAM, nastavila sa svakodnevnom obavezama i poslom koji je čekao jer je odgovor na moje pitanje o izolaciji tada bio “može, a ne mora”;
– JESAM, objavila javno i svima pri susretima poslovnim i privatnim naglašavala odakle dolazim, pa da svako u skladu s tim odredi distancu;
– JESAM pomislila bezbroj puta o svakom mom koraku (pa sam se sjetila da su i druga mi ovozemaljska ponašanja bila prepirana u sto narodnih voda…koliko god bila ispravna);
– JESAM, rasplakala sam se jednom jer me uplašilo neko prikriveno zlo i ove nerazumne laži;
– NISAM radila test na korona virus…ne što nisam htjela, već što su dva puta odbili moj prijedlog, uz obrazloženje da ne treba i da se javim ako bude simptoma;
– NISAM zaražena korona virusom (iako sam dječaku koji me je nezainteresovano upitao da li ja to imam neku bolest, rekla da imam…a on nastavio sa igricama isto tako nezainteresovan za odgovor);
– NISAM zamjerila ljudima kada bi se okretali i kada bi izlazili iz kafane ili prodavnice u koju bih ja ušla;
– NISAM bila u karantinu sarajevske bolnice;
– NISAM bila u karantinu u banjalučkoj bolnici;
– NISAM lagala i slike objavljivala iz Sarajeva i Mostara da bih “prikrila bruku” (ta mi je misao potpuno bolesna…opasnija od najopasnijeg virusa);
– NISAM pobjegla iz karantina (jer nisam ni bila, rekoh već gore);
– NISAM došla “sa misijom” u Srebrenicu da zarazim komšije, prijatelje, sugrađane (i rođenu kćerku), nisam imala čime;
– NISAM zaražena došla iz Italije prije 5 dana, kako su lažno prijavili u srebrenički dom zdravlja, već prije tada 18 dana i nezaražena (voljela bih da ovi odgovorni građani prijave i nasilje u porodici, govor mržnje, ratne zločince i druge pojave u zajednici koje zaslužuju biti prijavljene) – osoblje doma zdravlja je bilo profesionalno i ljubazno, moram reći;
– NISAM se životno ugrožena vozila helikopterom iz Bratunca u Banja Luku (WoW…hvala za ukazani mi značaj);
– NISAM se udala za Italijana (ali evo, baš ovo želim da vam se ostvari, a da ja biram, pa makar mi medeni mjesec u karantinu protekao 😜);
– NISAM opterećena da li će ovo doprijeti do bilo koga, jer oni koje trebam znali su ovo i do sada;
– NISAM…vjerovatno NISAM ni sve ono što vam se u glavama raspliće…a evo NISAM ni očajna, više ni tužna NISAM…ali zabrinuta jesam karakterima koje razvijamo u sebi i oko sebe.
Inače, bolesna sam, ako će taj termin svjetinu zadovoljiti. Imam astmu. Zahvalna srećnim zvjezdicama koje su mi i ovu moju redovnu dijagnozu utišale, pa se ni nakašljala NISAM u periodu u kojem bi me kašalj razvaljivao. Zahvalna okruženju u Mostaru i Sarajevu na zagrljajima. Zahvalna i onom dijelu Srebrenice koji sija ♥️♥️ A poseban esej posvetiću Princeza Siriusa i trenucima u kojima je govorila o razlici između ljubavi i života…nekim mudrim savjetima i beskrajnoj energiji u kojoj majka i kćerka čudesno zamijene uloge. ♥️
PS Danas sam se pokušala izvući. Komšiluk je organizovao proljetno čišćenje haustora. Rekoh ja da sam pod rizikom…ali džaba. Prvo oribaj, pa onda odboluj, vele.
Piše: Valentina Gagić