Nismo se rodili sa stavom da su dječaci matematičari, a djevojčice humanisti. Rodni stereotip u savremenom društvu, nažalost, postao je jedan od načina socijalizacije. Uključimo li TV prijemnik – gotovo svaki oglas nam pokazuje da žene nude idealan alat za čišćenje, ili lonac za kuhanje… Oglašivači se dobro služe stereotipom da je ženi “mjesto u kuhinji” da dobro prodaju svoju robu. Da li je moguće da smo usvojile/i prilično nedvosmislenu poruku o tome ko je (ta) žena i gdje joj je mjesto kada se počnemo smijati naljepnici na autu “Oprez, žena za volanom”…
Postajemo nesigurne u sebe samo zato što smo žene.. Usvojile smo da su „ženske teme” manikura, make-up, mjesečnica – nezanimljive i dosadne za muškarce.
Kao rezultat uređenja našeg (muškog) društva, javlja se unutarnji seksizam kao velika paleta akcija:
– Osuđuju se žene koje su odabrale karijeru (umjesto da sjede kod kuće s djetetom);
– Zabrinuti su za nevjenčanu djevojku stariju od 25 godina;
– Opravdavaju se pogreške i neuspjeh riječima “ona ima PMS”. (Ovdje možete dodati senzacionalnu “žensku logiku”, “pamet plavuše”)
Dakako, postoje ozbiljne razlike između muškaraca i žena i nemoguće je izjednačiti ih. Muškarci (još uvijek) ne mogu roditi i dojiti dijete, a prosječna žena fizički će biti nešto slabija. No, u većini zanimanja to nije tako važno. Muškarac je zaista sposoban kuhati i čistiti (neki to sve čak i vole!), A mnoge žene sa užitkom voze kamione i rješavaju diferencijalne jednačine. Iako znamo da je ovo stvarna istina, prisjetimo se da u svijetu i dalje postoje “ženske” i “muške” škole, u kojima uglavnom djevojke šivaju i kuhaju, a dječaci se motaju oko drveta (i vrlo rijetko je obrnuto).
Žena ima pravo biti i debela i vitka, glupa i pametna, zabavna i tužna, može oblačiti suknju ili hlače, biti majka-heroina ili child-free, može voljeti kuhati, ili se bojati štednjaka… Ko će pobijediti u ovoj drami – seksizam ili tolerancija – teško je predvidjeti. Sve dok se neke “muškarčine” rasipaju sa fildžanom tečnosti hude…