Ili kako zavedeni ne biti onima što govore da smo ubijanjem ljudi – oslobođeni
Tko to želi umiješati Dobroga, Život sam, U lišavanje života, ah slijepi li smo kraj vida zdravoga?!;
Ubijanja, lišavanja života ljudskih bića, djela njihovih uništavanja,
Nakane i uspjesi česti – nisu li jedino i samo Zloga! U ime Boga ubijati čovjeka – nije! Tome uprkos što i danas u vijeku dvadeset i prvom – čovjek to čini. Dio prirode, uz bilje, životinje…Gle, zar zbog date mu božje slobode, Čovjek od njih se kao noć od dana – razlikuje ! (?) Da li mora? O kome to ovisi, Umjesto pjesme ove životom to svojim možemo reći. Pa gdje li onda kvaka je u upadanja bez prestanka, U ratove, ubijanja braće ljudske, neprestane stupice Životu protivnoga? U neznanju svakako, ali ne samo. Jedino čovjek satkan i vrijednošću još većom od znanja, zar ne nosi u sebi, od samog rođenja, i slobodu, i carstvo, mira prije svega. Pa otkud ipak onda tolike srebrenice, odakle još strašnije hame, Na čemu slone vječni ratovi palestine, u čemu upor svoj nalaze Toliki vijetnami i svi naši vukovari? Sloboda u nama kako da naivnosti se oslobodi? Stvar naive koju uvažava sloboda u nama, kroz vijekove, milenije, svom žestinom i u ovom vremenu našem, zlorabe vladari, slabići u duši, jer duša njihova, oh Bože, kako?! Za krv prolivenu da ogugla?!…Nisu li svi ratovi, od kada je svijeta, bez obzira na razna zamatanja ideologijama, strahovima, našli svoj put baš kroz vladare dovoljno slabe da ostvare nakanu Životu suprotnoga? A do Mira, kako onda? – Jedino i samo, čuvati i ne predati u sebi – vjeru u Dobroga! Nisu li hirošime u meni kada god bi zaveli me potrebom ubijanja, ubijanja ljudskih bića uz pomoć ideologija zatrovanih obmanama teškim, lažima. Pa zar nismo svi braća kada i nebi bili božja bića! …Ta nisu li uspješna zavođenja stvar moje ljudske naive, koja dio ipak je – slobode u meni?! I slijepci mogu li vidjeti da naivu našu vladari koriste, slabići oni, Uvijek onda kada u ratove nas šalju, dok uspješni su vrlo u ideološkom zamatanju. Prikrivajući nam naivnima tako nakanu onoga koji vladarima obećanje svoje – nikada ne ispunjava!(?) Nisu li svi ratovi, od kada je svijeta, na razna zamatanja ideologija bez obzira, Našli svoj put kroz vladare dovoljno slabe da ostvare nakanu Zloga? A do Mira – kako onda?! Jedino i samo – čuvati, braniti i ne predati u sebi Vjeru u – Dobroga!
Mirko Znami
ili Ivan Gračanin
Cambierieva 11, Rijeka