U prvom članku sam navela primjere, koji ne znam da li mnogo znaju, da su zlostavljači životinja potencijalno opasne osobe u našim zivotima, pogotovo oni s kojima oni žive, naravno uz nedostatak empatije, kao jednom od razloga zlostavljanja, današnja nauka dolazi i do saznanja da ima i biološki mogućnosti da osoba/e postanu zlostavljači životinja.
Ići ćemo malo dublje kako možemo uz kako psiholozi to jest psihijatri mogu bolje shvatiti iako je teško da nagađaju šta kod osobe može biti uzrok neprimjerenog ponašanja prema životinjama, ali su za to najčešći razlozi traume iz djetinjstva, sputavane frustracije ili nešto treće. Tanka je linija koja se povlači između učešća genetike, socijalnog vaspitanja, iskustva i nefunkcionalnog roditeljskog vaspitanja, pa se nikada precizno ne može utvrditi šta je konkretan „okidač“ za ovu vrstu agresivnog ponašanja.
Isto tako uz navedene gore razloge ja osobno mislim da se trebaju navesti i drugi razlozi koji uvelike daju Doprinos za mučenje. U manjim sredinama čak je negdje to i „čin hrabrosti“ uzeti psa privezati ga za automobil i vući dok ne umre, onda isto tako ću navesti primjer iz moje bliže okoline gdje je susjeda (bila sam veoma mala), ali sjećam se privezala crno-bijelog psa, mislim da je bio tornjak, za jedno drvo okrenute glave prema tlu, te uzela motku/štap i tako ga udarala dok nije umro, da da ta mi slika iz glave nikad neće moći izaći. I još iritantnije u ovome primjeru je što je ta žena „u društvu uzorna katolkinja“ jer posjećuje svake nedjelje crkvu i misu… Moram još navesti primjera, jer pišući mi nadiru suze, tuga, očaj, bijes. Ja osobno imam kući osam pasa, i pretežno su to psi mješanci manjeg rasta, koji su nekim slučajem došli ili dolutali u moje dvorište i ja sam im pružila dom. Prvi slučaj trovanja sam imala 2012., u tjedan dana dva puta, te drugi slučaj trovanja prije tri mjeseca, par puta u nekoliko dana. U prvom slučaju su mi ottrovali dva psa, jedan je uginuo, drugi preživio, a isto tako je bilo i prije par mjeseci, od dva psa jedan je uginuo, a drugi jedva preživio…
Oni ljudi koji imaju životinje, kučne ljubimce ili općenito znaju kako je harmonija sklada, ljubavi, naklonjenosti, privrženosti, vjernosti itd.
Proživljavajući trenutke, sekunde u veterinarskoj stanici, da li će se spasiti, traju vječnost, da ne govorim koja je njihova patnja njihova danima…
Da da… TEBI GOVORIM MUČITELJU ŽIVOTINJA… za mene si POŠAST, ali kad-tad će ti to doći na naplatu, nemoj misliti da ćeš proći nekažnjeno, ne govoreći zakonski, jer koliko znam Zakon o zaštiti životinja u BH je usvojen 2009. godine, i očito se minimlano primjenjuje, jer sam prijavila trovanje nadležnom MUP-u, u prvom slučaju kao i u drugom koji je poslije proslijeđen kantonalnom Tužiteljstvu. Koliko sudstvo može uraditi, to jest pitanje je koliko su uopće djelotvorni, je za sada poražavajuća činjenica.
No, vi kao pojedinci, kao grupa, kao društvo možete reagirati, utjecati, dati svoj primjer itd., smatram i više nego zakonska regulativa.
Gore sam rekla da je za mene ta osoba/e „POŠAST“, ali radi se zapravo o agresivnosti koj je je oblik ponašanja koji podrazumjeva namjeru da se nekome nanese šteta ili bol i da se pokaže dominacija nad slabijim bićima. Korijeni ovakvog ponašanja mogu se naći u djetinjstvu, kao naučeno ponašanje za rješavanje konflikata… kao što sam u prvom članku objasnila.
Zlostavljanje životinja označava mučenje, zlostavljanje, zanemarivanje ili nepotrebno ubijanje životinja. Pojam se odnosi na to su dvije različite stvari: kazneno djelo i psihološki fenomen. Može biti pokazatelj opasne psihopatologije koja se može odnositi i na ljude.
Aktivisti za prava životinja često tvrde da je odnos prema živim bićima pokazatelj zrelosti društva.