Divna, najdivnija, lijepa Zemljo moja, sretan nam tvoj dan! Volim zrak koji ovdje udišem, volim svaku tvoju prirodnu ljepotu, kulturno-historijsku znamenitnost, ljubaznost i srdačnost naših ljudi, volim što si moja domovina.
Zapitam se ja ponekad i da li sam ja čudna što sam ovoliko vezana za svoju državu, što sam jedna od rijetkih što ne žele da je napuste, ali u svakom slučaju ova čudakinja vidi budućnost ove države, smatram da je ona u nama, u našem pojedinačnom stavu i svijesti. Mislim da kada bi svako od nas individualno pozitivnije gledao na budućnost i opstanak naše najljepše, jedine domovine, imali bi šansu da prebrodimo probleme i problemčiće.
Danas su medije preplavile negativnije stvari, oni koji su se borili da ova država bude ono što je sada, iskazuju nezadovoljnost, da to jeste žalosno jer su oni zaslužili više i bolje. Nekada sam kao klinka po cijeli dan ispred TV-a gledala program posvećen državnim praznicima i iz toga učila više o činjenicama i historiji ove zemlje. Danas nisam uočila neki posebni program povodom Dana nezavisnosti. Uredu, neko ovaj praznik više, a neko manje priznaje iz vlastitih uvjerenja i to poštujem, ali ovo je praznik koji predstavlja prekretnicu u historiji ove države sviđala se ona nama ili ne. Poštovali ga ili ne, Dan nezavisnosti BiH je priznat i postoji.
Ponosna sam što sam Bosanka, ponosna sam što sam rođena u državi sa najčišćim rijekama, najljepšim šumama, sa tolikim prirodnim bogatstvima. Ponosna sam što sam zemljakinja Jasmile Žbanić, Danisa Tanovića, Damira Džumhura, Edina Džeke, Davorina Popovića, Saše Lošića i mnogih drugih koji nas i našu domovinu promovišu na pravi način, zbog kojih bilo gdje u svijetu možemo ponosno reći ko smo i odakle dolazimo.
Nakon svega, samo još jedno mogu reći;
Sretan nam svima Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Piše: Aldina Durić, studentica PF UNTZ