Ocjenjivanje učenika je najkompleksniji dio nastavničkog posla ne samo u online, nego i u učioničkoj nastavi. Pravilnik o praćenju, vrednovanju i ocjenjivanju učenika (u daljem tekstu: Pravilnik o ocjenjivanju učenika) nije dovoljan da bi nastavnik mogao realno ocijeniti učenike i izbjeći potencijalne konflikte s učenicima i njihovim roditeljima, direktorom škole, školskim pedagogom i članovima odjeljenskog i nastavničkog vijeća. Da nije dovoljan Pravilnik o ocjenjivanju učenika, potvrđuje i Član 3., stav 2. Pravilnika o ocjenjivanju učenika kojim je propisano da: Kriterije ocjenjivanja određenoga nastavnoga predmeta, te načine, skale i postupke vrednovanja izrađuje stručni aktiv nastavnika određenog nastavnog predmeta na području Kantona Sarajevo uz stručnu pomoć matične visokoškolske ustanove/fakulteta i saglasnost Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Ministarstvo), u roku od 90 dana od dana donošenja ovog pravilnika. Pravilnik je stupio na snagu 9. juna 2018. godine, a sada je 7. april 2020. godine – kriteriji ocjenjivanja nisu izrađeni ni za jedan nastavni predmet. Ako griješim, neka me neko ispravi! Smatram da za izradu i ne treba stručna pomoć visokoškolske ustanove, zato što na fakultetima metodiku nastave predaju osobe koje nemaju ni godinu dana radnog staža u osnovnoj i srednjoj školi. (Nije to samo problem u BiH. Ovo je link za stručni članak o istom problemu u Hrvatskoj: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=205886)
Predviđeni kriteriji za ocjenjivanje nisu izrađeni, ali Ministarstvo je formiralo komisiju za kurikularnu reformu, tim za vođenje i praćenje eksperimentalne nastave i ko zna kakve komisije i u koju svrhu! Sve to roditelji učenika nijemo posmatraju, a pretpostavljam i vide napredak za poboljšanje obrazovnog sistema. Ja ne vidim. Vidim samo neorganiziranost i nepotrebno trošenje novca. Besmislenim reformama i projektima svjedočim već dvadeset godina.
Šta i kako nastavnici ocjenjuju
Pošto kriteriji za ocjenjivanje na nivou Kantona Sarajevo nisu izrađeni, nastavnici se u ocjenjivanju učenika oslanjanju na Nastavni plan i program kojim su određeni ishodi učenja i na Pravilnik o ocjenjivanju. (Za historiju su određeni ishodi učenja, za druge predmete ne znam.)
Učenici se sa historijom susreću prvi put u 6. razredu. Nastavnim planom i programom su određeni i sljedeći ishodi učenja:
- Putem historijskih izvora učenik istražuje osmansko društvo, odnos prema religijama, kulturi i naslijeđu, te kritičko vrjednuje različite interpretacije o povjesnim osobama, događajima, pojavama i procesima.
- Učenik istražuje ključne pojave i procese u društvu nastale u Bosni u vrijeme osmanske vlasti.
- Objašnjava temeljne pojmove povezane sa pojavom nacije i nacionalizma. Upoređuje interpretacije tih pojava. Povezuje ideje s pojavom, ciljevima i razvojem nacionalnih pokreta.
Predajem historiju u skladu sa nastavnim planom i programom i ishodima učenja, ali učenike ne mogu ocjenjivati na osnovu ostvarivanja očekivanih ishoda učenja. Kada bih ocjenjivala na taj način, bila bih u stalnom konfliktu s učenicima, roditeljima, direktorom škole, pedagogom pa i drugim predmetnim nastavnicima. Ne mogu ocjenjivati ishode učenja, jer bih iz historije bio veliki broj negativnih ocjena. Pola učenika ne može pratiti nastavu historije, jer pojedini ne znaju uopće čitati, pogotovu tekstove na ćirilici, neki sporo čitaju, a neki ne znaju pročitati ni najjednostavniji tekst s razumijevanjem. Evo jedan primjer: Učenici su trebali pročitati tekst o Spartakovom ustanku koji se sastojao od devet rečenica. Nakon određenog vremena sam počela razgovor o pročitanom sadržaju najjednostavnijim pitanjem: Ko je bio Spartak? Odgovor jedne od prosječnih učenica bio je: Spartak je ustanak. Na moj komentar da to nije tačno, učenica je tvrdila: Ali tako piše u udžbeniku! Počeli su se javljati drugi učenici tvrdeći da tako piše u udžbeniku. Zamolila sam ih da ponovo pročitaju tekst rekavši im da je Spartak historijska ličnost. Radi se o učenicima 6. razreda. Ovo je samo jedan u nizu primjera iz moga iskustva u radu s učenicima viših razreda osnovne škole. Zbog pandemije koronavirusa kritički se počela uspoređivati plaća fudbalera koji ganjaju loptu i doktora koji spašavaju živote. Vrijeme je da sve preispitamo, pa i ulogu prosvjetnih radnika. Naučiti dijete čitati, pisati i kritički razmišljati zahtijeva, pored širokog znanja i vještina, i veliko naprezanje glasnica i mozga. Nastavnik priča jasno, glasno i smisleno 22 časa sedmično, a koliko traje koncert jednog prosječnog estradnog umjetnika koji muzikom i pjesmom zabavlja i roditelje i učenike!? Izgradili smo takav sistem vrijednosti u kojem se najviše cijene ljudi koji nas zabavljaju!
Ishodi učenja propisani nastavnim planom i programom podrazumijevaju da učenik bar zna čitati, a neosporna je činjenica da u 6. razredu ima mnogo učenika koji nisu savladali vještinu čitanja i pisanja, pogotovo na ćirilici. Za to nisu odgovorni nastavnici razredne nastave, jer su i oni limitirani zakonom, pravilnicima i nerazumijevanjem velikog broja roditelja učenika. Prema Članu 15. (stav 5) Učenik II i III razreda osnovne škole koji na kraju nastavne godine ima zaključenu jednu ili više ocjena nedovoljan (1) prevodi se u viši razred, a to znači da učenik može pohađati 4. razred iako nije savladao ni latinicu ni ćirilicu, da ne zna sabiranje i oduzimanje, tablicu množenja itd. Na repertoaru su mu već novi i složeniji nastavni sadržaji, a takav učenik nije savladao ni jednostavnije sadržaje prethodnih razreda. Od prvog razreda uči engleski jezik, a u 5. razredu takav učenik dobije i njemački jezik. Da li je stvarno u interesu učenika da se prevede u viši razred, iako nije savladao osnove čitanja i pisanja? Svi smo svjesni da kasnije u višim razredima neće moći pratiti nastavu, a neće ni uspjeti ovladati vještinama čitanja i pisanja. Često sam u nedoumici da li je opravdano i to što učeniku dajem višu ocjenu nego što je zaslužio, zato što ima porodičnih problema. Da bih im pokazala da svi možemo svoj život učiniti boljim, ako to doista želimo, uputim ih na film Beskućnica na Harvardu snimljenom prema životopisu producentice filma. Je li u interesu učenika da završi osnovnu školu za deset godina ili da se za njega u višim razredima izrađuje individualni nastavni plani i program? Ko može granatirati da učenik koji je ponovio razred, nakon što savlada osnove čitanja i pisanja, dostigne viši stepen emocionalne zrelosti i više samopouzdanje neće biti sposoban završiti dva razreda u toku jedne školske godine? To je zakonski moguće. Trebamo o tome svi razmisliti, a ja sam svjedok da neki učenici počnu razumijevati i voljeti historiju tek u 8. ili 9. razredu. Za ovaj problem se mora pronaći rješenje, već predugo pred njim zatvaramo oči, idemo linijom manjeg otpora, a ovaj inicijalni uzrok je uzrok niza problema u višim razredima.
Online nastava je meni pokazala da većina učenika ne razumije ni moje moje poruke na online platformi. Zašto onda da očekujem da razumiju historijske procese?! Rezultati PISA testiranja su pokazali da su učenici u BiH funkcionalno nepismeni, a kako će i biti kada je većina elementarno nepismena.
Piše: Arifa Isaković, profesorica historije