U daljini čuje se vesela pjesma slavuja,
veselu notu pjevaju, danu se ovom raduju.
U obližnoj staroj kućici stara nena hljeb pravi,
miris hljeba širi se, širom njene avlije.
Kapljice kiše slijevaju se niz moj prozor mali,
trkaju se koja će prije do cilja svoga stići.
A, ja sve to posmatram, sa usana osmijeh ne skidam.
Iz starog potočica kraj kućice moje,
čuje se žubor hladne vode.
Teče voda, teče negdje daleko, daleko.
Osjetim otkucaje srca svog, tako mirno kuca,
tako bezbrižno kuca.
Zadržati ovaj mir vječno bih htjela,
ovaj osjećaj mira svima bi poželjela.
Nosi nana Stana polovicu svježeg hljeba svojoj
koni Fatimi, nosi ga i raduje se.
Otvara nana Fatima, osmjeh joj širom lica, ljubi
obraze svoje Stane.
Miris kafe čuje se.
I nije bitno je li to kafa, kahva ili kava, bitno je da je one piju i da je ukus isti.
Eh, sjetno pomislih šta sve danas ljudi propuštaju…
Lijepu riječ, pomoć, ljubav, nezaboravne avanture,
a sve zarad inata, zarad NIČEGA…
Ermina Hadžikadunić