Tih dana sam prolazila ozbiljne psihičke krize zbog situacije u kojoj sam se našla. Psihoterapeutkinja koju sam tražila slušala me svega 5 minuta i utvrdila da ipak trebam doći više puta. Njena priča, odnosno vrijeme koje mi je posvetila, uopšte mi nije ulilo neko povjerenje. Mislim da je i tu moja potreba da tražim više od ljudi došla do izražaja. Ne znam zašto sam zamišljala da su psihoterapeuti ljudi koji će da nas slušaju, razbistre crne misli i pomognu da prevaziđemo tragove prošlosti. Zapravo, moje komunikološko znanje mi je odmoglo u ovome razgovoru. Shvatila sam da je psihoterapeutkinja pomalo bez interesa i došla je tek’ da joj prođe i taj radni dan.
Prvo što sam pomislila jeste, šta će mi pomoći tako što me sluša 5 minuta? Nema niti jednu pozitivnu rečenicu koja bi me podigla iz pakla u kome sam se našla. A upravo sam to tražila. Onda mi je u bolničku sobu došla nana. Moja prva reakcija nije bila oduševljenje. Mislila sam da će da mi naruši i onako loš san, oduzme mir koji sam toliko tražila. Međutim, nana je bila poput bebice. Trebala je pomoć za sve aktivnosti koje mi smatramo normalnim.
U tome trenutku pronalazim snagu i optimizam za koji nisam znala da postoji. Bila sam sretna što je prihvatila da jede iz mojih ruku. Svaki zalogaj više meni je dao veću dozu sreće. Nana je bila moja preokupacija tih dana. Servirala sam joj ljubav u svakom zalogaju, držala za ruku i satima pričala. Njen osmijeh bio mi je zadovoljstvo i sreća. Osjećala sam ljubav koju mi šalje dok me prati pogledom gdje god krenem.
Nana nije govorila, ali je bila veća psihoterapeutkinja od one koju sam sama tražila. Nije shvatila, ali uz nju ja sam pregurala sve svoje muke. Nivo sreće koji mi je darovala više nije bio opisiv u nekoliko rečenica. Moja zahvalnost prema njoj bila je veća od Majevice. Nana je jedno jutro otišla tamo gdje ništa ne boli, ali živi još uvijek na ovome svijetu u mojim rečenicama, dnevnicima i pričama. To što ste nekada nekome dodali vodu, hljeb ili nesto treće nije samo sreća te osobe koja je u potrebi. Vaša sreća je u toj osobi.
Ljubav koju nećete dobiti svaki dan, a organizam će da izluči prirodno, bez ikakve sile više sertralina (hormon sreće) nego što će ga isprovocirati neka tableta.
Psihoterapeut ste sami sebi sve dok radite stvari koje vas čine sretnim.
Darujte nekome svoje stvari koje vam nisu potrebne, njegov osmijeh i topla ruka su vaša psihoterapija.
Pružite ruku i pozdravite staricu na ulici, njena zahvalnost u glasu i zadovoljstvo u rečenicama su vaša psihoterapija.
Zagrlite tužnu klinkicu, njene malene ruke su psihoterapija.
Nahranite psa lutalicu, jer njegovo veselo mahanje repom je vaša psihoterapija.
Naučite biti od koristi drugima i sebi, bez ikakvih očekivanja, pa ćete vidjeti da je sreća za svakim vratima, samo treba da ih otvorite.
Piše: Anisa Mahmutović
![](https://www.mreza-mira.net/wp-content/uploads/2019/11/Anisa-Mahmutovic-novembar-2019.jpg)