Da li možeš hodati sa kraljevima, a ne izgubiti ljudskost…..
Ako možeš sakupiti sva svoja dobra i staviti ih na kocku, te sve odjednom izgubiti i početi ponovno ispočetka….
Da li možeš reći svojem srcu, svojim nervima, svojim mišićima, da služe tvojim ciljevima, i ako se umore, i ako su iscrpljeni, ako ti ustraješ kada sve „zastane“, osim „volje“ koja ti iznutra kaže „drži se dobro“…
Da li je svaka minuta tvoga života, svaki trenutak dobro ispunjen,da znaš da koračaš pravim putem…
Da li možeš ostati miran kada na tvojem putu svi izgube glavu, i prstom pokazuju u tebe…
Ako ne lažeš kada čuješ laž, da li možeš sačuvati povjerenje kada svi ostali sumnjaju…
Možeš li čekati i čekati, a ne umoriti se čekajući….
Da li možeš gledati u oči, razgovarati, smijati se, uživati sa drugima, znati kako svaki čovjek ima nešto za tebe, ali ni jedan suviše…
Da li možeš podnijeti da tvoju istinu varalice iskrivljuju, da bi lakše prevarili budale…
Da li možeš da vidiš kako u dijeliće razbijaju tvoj ciljeveå, a ti si miran/a, i sagneš se da pokupiš ostatke…
Jesu li ti misli čiste, kada misliš ako prihvatiš, to jest ako znaš prihvatiti pobjedu i poraz…
…Znaj da koračaš stazama koje vode na putu kojim se postaje „Čovjek“