Živimo u zemlji u kojoj preovladavaju različitosti. Mnogi drugi bi to smatrali pozitivnim međutim, u našoj zemlji se to većinom naziva glavnim razlogom za sve probleme koji nas snađu. Takva razmišljanja se prenose od starijih ka mlađima i tako nastaju predrasude. Mladi ljudi imaju predrasude ako čuju imena drugačija od onih na koja su već navikli, ako čuju da neko drugačije doziva Boga… prave se skupine i prave se neprijateljstva. Stariji su odavno podijeljeni ali zašto i mladi moraju biti takvi?!
Ipak, postoje ljudi kojima je različitost pozitivna stvar i koji su napravili jedan seminar kako bi povezali nas omladinu, kako bi nas zbližili i ukazali na svu pozitivu koja postoji.
Bila sam učesnica seminara u kojem su učestvovali mladi iz Federacije i iz RS-a. Bile su pomiješane kulture, vjere i običaji ali svi smo mi bili skoro isti.
Bili smo mladi ljudi sa istim planovima, snovima i željama bez obzira što sam ja bila Emina, a ova druga djevojka Nikolina. Tokom seminara smo razgovarali, smijali se, dijelili mišljenja i stvarali ideje. Pričala sam o svojoj vjeri, saznavala mnogo o drugim vjerama i jedno je bilo sigurno – mi smo slični a ne različiti.
Mnogi ljudi koje sam upoznala tih dana i danas su moji dobri prijatelji koji mi među prvima čestitaju praznike. Veoma je važno međusobno poštovanje i mi smo to shvatili. Mnogi drugi nažalost nisu. Važno je shvatiti da poštovati drugačije ne znači gaziti i nepoštivati svoje. Nažalost ovako ne razmišlja mnogo ljudi u našoj zemlji i to stvara veliku prepreku u slaganju i komuniciranju. Tokom seminara koji sam spomenula bili smo stavljeni u razne situacije, a naše reakcije smo poslije analizirali. Pozitivnost je prevladala negativu i naposljetku, imali smo grupu mladih momaka i djevojaka koji su razmišljali zdravo, pozitivno i bez ikakvih predrasuda.
Vjerovatno smo se često smo nalazili u situaciji da čujemo mišljenja i savjete starijih ljudi. Onda važi ono staro pravilo kako njih trebamo slušati i učiti od njih jer su oni mudriji i iskusniji. Naravno, slažem se s tim, ali smatram da ipak u nekim stvarima trebamo njihova iskustva i priče ostaviti po strani a mi početi stvarati nove jer smo mi u novom vremenu i trebamo gledati na budućnost.
Ukoliko se okrenemo budućnosti i iskoristimo mnoge prilike poput seminara koji sam ranije spominjala, shvatiti ćemo kako je većina nas mladih ljudi zapravo istog pogleda na svijet, dijelimo iste probleme i trebali bismo širiti iste pozitivne stvari bez predrasuda.
Zaista, sigurna sam da je više onih koji šire pozitivu i koji će prije prihvatiti termin “slični” nego “različiti” jer takvi ljudi su nada za naše bolje sutra.