Ukoliko ste mrzovoljni i ne želite nekom čestitati novogodišnje ili božićne praznike, a pritom tu su vam najbliži, voljeni, ne zaboravite da postoje oni koji bi to rado činili ali nisu u mogućnosti, ostavljeni su, razdvojeni, usamljeni… Nije to teško, samo izgovorite. Neka čestitka, što bi novinari rekli, ode u eter, neko će već čuti. Vratiće se na čudesan način.
Volite i živite!
U životu nije baš uvijek onako kao što želimo. Štošta se dešava mimo naše volje, smatramo da je to bezrazložno ili nepotrebno, ali, nakon nekog vremena, polako otkrivamo dublju poruku toga: esenciju, logičnost i potrebnost. Želje se razlikuju, i to je dobro. Znamo pravilo da ni u čemu ne bi trebalo pretjerivati, pitam vas: šta zapravo znači “mjera ukusa”? Čija mjera i kome je namijenjena? Ukoliko postoji, ta mjera je krajnje individualna, neuporediva i imponderabilna! Moja mjera nije tvoja mjera jer moje želje i mogućnosti nisu kao tvoje. Ne živimo isto, ne težimo isto, ne planiramo isto, ne sanjamo isto. U svemu tome čini se da najmanje smeta, što bi pisac rekao, kad sanjamo drukčije, vjerovatno zbog toga što snovi ipak ostaju ono najintimnije, najnedorečenije. (Auto)cenzura na koju nismo pristali, a ona je i duševna i fiziološka i tehnička.
“Ne volim praznike”, nedavno mi reče prijateljica. Kaže da je na porodičnom okupljanjima najvažnije da te rodbina pita da li si se udala (ili oženio), imaš li djecu, gdje radiš… Ako nemaš završen fakultet, dobar posao i muža (ili ženu), onda ne vrijediš. Sve ovo su kalupi u koje se moraš uklopiti. Da li smo zaista svi isti i moramo li biti u istom kalupu? E pa ne moramo. Ako vas nešto ne čini sretnim nemojte to ni raditi. Zaslužujete biti sretni, zaslužujete da vas neko voli i poštuje baš takvog kakvi jeste. Nemojte se nikada uklapati, vi ste individua i imate pravo biti takvi kakvi jeste. Neka nam se ne svode druženja samo na “materijalna pitanja”.
Pitajmo jedni druge da li smo dobro, da li smo sretni, zadovoljni. Ako možete nekome pomoći – pomozite mu, a kada ne stvarate teškoće onda je to najveća pomoć. Podstičite druge da čine dobro, da budu u blagostanju i sreći. Neka sljedeća godina bude vrijeme izlaska iz svih kalupa, vrijeme velikih želja i ciljeva. Nikada ne odustajte, jer onda kada mislite da ćete odustati najbliže ste cilju. Nastavite, uvijek nastavite. Vjerujte u sebe i vjerujte da može biti bolje. Potrudite se, a trud će biti nagrađen. Budite zdravi, sretni i veseli u sljedećoj godini.
Neću da moje tijelo bude instrument u kojem se bol poigrava na najsvirepiji način. To možemo promijeniti. Oslobodite se bola i oslobodite druge bola. Riječ izgovorena oslobođa i pogađa dušu onih koji žele da prime tu riječ: sloboda, milost, poštovanje, ljubav, zahvalnost. Neko će već čuti i odgovoriti.
Autori:
Velibor Savčić (komunikolog)
Elvedina Obuća (komunikolog)