Ma znaš Nju – živi u svom svijetu. Ti ne razumiješ, Ti živiš u svom svijetu. Ti imaš svoj svijet on je lijep, ali ne možeš tako moraš…
Pa, dobro došli. Ja sam Ona koja živi u svom svijetu. Moj najveći grijeh je što živim kako želim, a ne kako drugi misle da trebam. Osloboditi se tuđih moralnih okova, a pri tom ne izgubiti dodir sa stvarnošću i zdravim razumom mač je sa dvije oštrice. Ipak, najvažnije od svega je zadržati sebe. Koliko ste se puta, pokušavajući da ne razočarate najbliže, našli u sopstvenom razočarenju? Ispunili ste željenu kvotu očekivanja (tuđih, naravno) i ostali prazni. Koliko puta ste se odrekli sopstvenih želja zarad opšteg zadovoljstva? Koliko puta ste se odvažili da na sve to stavite tačku? Da, da. Ne razumijem ja. Ja živim u svom svijetu.
U pravu ste. Moj svijet svodi se na neprestanu borbu. Nametne život težinu čovjeku i prije nego se rodi. Pa se nosiš s tim najbolje što znaš. I živiš. Ipak, ne mijenjam svoje snove za tuđe aplauze. Žao mi je. Ne osjećam potrebu da budem nešto što nisam, zarad tuđeg zadovoljstva pogotovo. Uspješno izbjegavam svaki kalup današnjice. I mnogo mi je dobro. Istrajna sam u onom što zacrtam. Ako nema načina, ne odustajem dok ga ne stvorim. Razočarala se hiljadu puta do sada. Ko me pita. Kad me život šutne, ja zagrizem jače. Pa ko izdrži. Život nije fer. Wuola, otkrili ste Ameriku. U moru takvih izgovora, obično ne vidim ni jednog pokušaja. A ko ne pliva, utopi se. Stvar logike. Ne pravdam se, moji izbori su samo moji. Kao i porazi. I jedne i druge nosim ponosno, stvorili su od mene boljeg čovjeka. Ne namećem stavove misliće da svi trebaju živjeti kao ja. Naprotiv. Način života stvar je izbora. Volje. Želje. Borbe. Razočarenja. Uspona i padova. Poenta je da istraješ. Ili ćeš potonuti. Sam odlučuješ. Nije to nikakva bajka, ni šarena laža 21. vijeka, ili tome slično. Već jednostavno život. Ti biraš kako ćeš ga živjeti. Iz poraza učiš, ne odustaješ čim zagusti. Grizeš. Ne spuštaš glavu kad kažu da ne vrijedi. Jer kad se dan primakne kraju, i ti svedeš saldo važno je da znaš na čemu si. Onako, oči u oči sam sa sobom. Bez maske, lažnog osmijeha i klimanja glavom. Šta ostane od tebe kad se ugase svjetla? Kad utihnu tuđa odobravanja i prekori?
Ne razumijem ja, ja živim u svom svijetu. U kom nema mjesta za gubljenje vremena. U kom se, dokazano, svaki trud isplati. Prije ili kasnije. Svijet u kom je poraz, jedino poraz ako iz njega ništa nisi naučio. Svijet u kom se prilike ne propuštaju, zbog tog što ti se danas malo duže spava. Ili ide na kafu. A i šta će drugi reći ako ne uspiješ? Nemam ja vremena da ispunjavam tuđa očekivanja, dok moji snovi čekaju u redu. I ne. Ne razumijem da se čitav život trebam skrivati po mišijim rupama. Samo da mačke ne bi imale o čemu pričati. Dovoljno poznajem sebe, da bi me tuđe predrasude uspjele zavarati. Tuđi neuspjeh ne umanjuje moje sposobnosti, niti mogućnosti. Zašto onda na njih da se obazirem? Takmičim se isključivo sa sopstvenom izdržljivošću. I da, živim u svom svijetu, ali srećno. A vi?
Napisala: Biljana Andrijević studentica četvrte godine Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci