Piše: Alen Mehinović za lonac.pro
Član odbora OB Doboj Istok.
Možda je upravo na ovom mjestu sjedio Aleksa kada je pisao svoju poemu “Ostajte ovdje”, možda je i on gledao u isti ovaj stećak koji eto, u tišini posmatra nas koji prolazimo isto u tišini, i svaki dan se mimoiđemo a ne pozdravimo se, kao dva stranca a opet nismo stranci, dijelimo ovu zemlju od pamtivijeka i njegovi i moji, pa možda je i on moj a ni ne znam da je ? A opet, bilo bi glupo pozdraviti stećak, a opet.. možda i ne bi ?
Ima na njemu ta šaka, uklesana nekad davno, da li to ona nama maše ili nas upozorava, teško je reći, da li je Aleksa u njoj vidio tu poruku, kao što majka djetetu rukom zabrani da nešto uradi, tako je i ona Aleksi rekla… ostani ovdje, jer evo, proročanski zvuče sada te riječi, u kasnom Februaru dok se sunčamo na +15-20, sjever Evrope je opustošen kišnim i hladnim olujama, jer njihovo Sunce njih ne grije kao nas naše.
***
Helem nejse, pozva me ovog jutra iz kancelarije moja bivša razredna da dođem na čas praktične nastave četvrtom razredu ekonomske škole, kaže “pokušavaju da se uloguju na lonac”. Sav ushićen kao malo dijete požurih na nastavu i sjedoh u zadnju klupu ne bi li se prisjetio na školske dane (mada ruku na srce nisam ni sjedio u zadnoj ali dobro…) i ne bi li budućim kolegama i ovim mladim ljudima pomogao u namjeru da i oni uskoče i zajedno sa nama zaplivaju u ovom loncu što se krčka.
Ima tu već nekih ideja, lijepo za čuti svakako, već u glavi slažem kockice kako bi taj projekat mogao da teče, kako bi postavili teze, kako razraditi budžet, gdje je tu korist zajednice, kako opravdati elektronsku opremu (ah tih 30%…) i tako jedna po jedna ideja naviru kao iz vrela, kao da ih sama Pliva izbacuje na površinu, ista ona Pliva i isto ono vrelo gdje i naš član, kolega iz OB Šipovo ima gazdinstvo, i gdje eto i ovo doba godine, pa čak i ako se usudim reći (a ujedno je i marketinški potez) to domaćinstvo na kraju svijeta, ipak ga turisti nađu.
“Pa gdje je onda problem da i vi ovdje napravite turističko gazdinstvo i ponudite nešto ?” – upitah ja.
Muk i podsmijeh… “šta ima to da mi ponudimo ?”
I istina je, šta ima Doboj Istok da ponudi od turizma ? Ako gledamo realno stanje – malo šta, ako gledamo statistički – ništa, ali ako gledamo kroz ružičaste naočale ? E onda ima, ima onda itekako šta da ponudi i ovaj djelić planete na obroncima Trebave, ima … ima …
Jer, iz pravog ugla, uz pravo svjetlo, pa po čemu je naš krajolik drugačiji od obronaka Schwarzwalda ili Jure, po čemu su naše šume drugačije od onih na Julijanskim Alpama, po čemu su naše livade drugačije od onih u Yorkshiru ? Po čemu je naš sir, naše mlijeko, naše suho meso i sudžuka manja delicija od Briea, Camemberta, Bresaole ?
Gdje je razlika ?
Razlika je u perspektivi, u perspektivi da je Austrija lijepa a Bosna nije, da su brvnare Aljaske romantične a one u Bosni nisu,
E pa jesu, ako ne i više, ako nisu i najljepše, a mi ćemo to i dokazati, projektom, promocijom turizma, izradom turističke mape, izradom treking staza, biciklističkih staza, tabli sa natpisima na mjestima od kulturno-prirodno-historijskog značaja.
***
Jer, sunce kod nas grije više nego što grije drugdje, pa evo i ovog našeg kamenog spavača ugrijalo, a on i dalje maše i nakon svih tih vijekova, kao da poziva ljude da dođu u naš kraj, da vide ljepote koje mi nudimo.
Over and out.