Nekoliko mojih zapažanja o SIROMAŠTVU U PORODICI
Siromaštvo predstavlja fenomen star koliko i ljudsko društvo. Naročito je izraženo u nerazvijenim zemljama, ali i u zemljama tranzicije (otkako sam uključena u rad sa ovog aspekta, BiH je u tranziciji).
Međutim, i u najrazvijenim zemljama prisutno je relativno siromaštvo, a postoje i džepovi apsolutnog siromaštva. Siromaštvo u Bosni i Hercegovini je nastalo kao posljedica rata i pljačke, korupcije i papirne privatizacije (mešetarenje sa obveznicama građana).
Pored toga, ekonomija od prestanka rata do danas je vrlo malo ili nikako, napredovala i nalazi se na preko 65% predratne. Poznato je da siromaštvo najbolje smanjuje uposlenošću, to jest otvaranjem novih radnih mjesta. Za nova radna mjesta potrebne su nove investicije. Pored toga za nova radna mjesta potrebna je odgovarajuća struktura radne snage određene kvalificiranosti. Nova radna mjesta su bitni sudionici u ekonomiji.
Ekonomija utječe na siromaštvo, ali utjecaji su i obrnuti, siromaštvo utječe na ekonomiju.
O siromaštvu u porodici i uopšte: o siromaštvu bi trebale da postoje čitave studije, opsežna literatura, bijeda je nešto što treba proučavati. Pročitala sam prilikom pripreme tribine na ovu dosta sociološke literature, koja obiluje napisima o siromaštvu.
Ali kod nas, a i u svijetu, nije tako često predmet naučnika. Moj pokušaj da nešto pomaknem, u pogledu veze siromaštva, nije nikad osvijestio niti probudio senzibilnost naših moćnika, kad je u pitanju OVA NAŠA ZBILJA. Pokušala sam govoreći, pišući (i ovo je prilog tome), prevodeći u praktični način, pomažući siromašnim, ali…
Cilj ovog mog današnjeg pisanja nedeljnog popodneva da ovim otvorimo znanstvenu i poštenu raspravu na svim nivoima vlasti u BiH, počev od Mjesne zajednice, kao baze lokalne samouprave, preko opština, kantona, parlamenta Federacije i P BiH.
Nas bi ponajprije trebalo da interesuje siromaštvo, ovdje i danas.
I za kraj.
Ono što je nedvosmisleno utvrđeno je da siromaštvo na može reducirati bez jake ekonomije, a gdje nam je ta jaka ekonomija, kad su uništili sve one RESURSE iz kojih se moglo crpiti, zapošljavati, narod je postao sve siromašniji, platežno nemoćan. Sigurno da se to može nazvati začarani krug siromaštva.
Pominjući ove resurse i financijsku pomoć razvijenog svijeta, postoji mogućnost smanjenja stupnja SIROMAŠTVA.
Jer ako ostane ovako, velika razlika između bogatih i siromašnih u BiH bit će izvor raznih konflikta pa i ratova.
S poštovanjem, dragi prijatelji!
Piše: Fety Kafedžic