Izvor fotografije: cure.ba
USIDJELICA (stara cura, cura baka)
Drage žene, drage dame, drage supruge, drage majke, drage djevojke,… itd. Sve su to jednim imenom ŽENE!
Počevši od Adama i Eve, ili od Darwinove evolucije, ili bilo koga drugoga jedno je činjenica: Svijet da je mislio opstati i živjeti u nekom svom obliku bez žene je nemoguća misija.
Ono što je ljudski rod tijekom povijesti nazvao nekoga da je usidjelica (još na ovim prostorima se koristi termin često o svakodnevnici cura-baka), što smo to još sebi stavili u rječnik da vrijeđamo žene, je nešto što normalna osoba ne može protumačiti u 21 stoljeću.
U ovome Članku ću malo pobliže predstaviti sa svoga kuta shvaćanja i gledanja na žene/u koja je neudana, svaku od navedenih definirati po onome kako se u svakodnevnici koristi, dali su ove žene oštećena roba, neupotrebljive, ofucane, nisu odradile svoju „misiju“, nepotpune, nepoželjne i tako dalje.
Tko je to tzv. stara cura?
Nažalost pošto živimo na prostorima Balkana opisati ćemo shvaćanja i gledanja društva, obitelji, okoline i slično na ovu ženu. Stara cura ili tzv. usidjelica je žena koja se nije udala, koja prelazi neku dobnu granicu koja je postavljena u normama društva, ali se u posljednjih 20-ak godina se pomakla dobna granica zbog utjecaja Zapada i načina i pogleda na život.
Ogromna je razlika živjeti kao neudana žena u selima (ruralnim mjestima), i u većim gradovima. Što vi kao žena sa 40, 45, 50 kada živite u malome mjestu imate od okoline, prijatelja, i ono najgore kako Vas vaša obitelj promatra? Jako teško… Poznajem mnogo žena u ovim godinama, neke žive u ruralnim neke u urbanim mjestima. Žena koja živi sa recimo roditeljima, u malome mjestu ako ima posao ide na posao, vrati se, ima nekih možda hobija oko kuće, mjesta itd. I nažalost većina tih žena se vrti u tom krugu, i ono što je najgore za njih, nisu to neke čangrizave, razdražljive, neupotrebljive, oštećene, itd. žene, već u većini slučajeva su se nekako povukle, pomirile se sa tom činjenicom da je to tako. No, što je ostalo od njezinog života, osim posla, nekih mali radosti itd., ne baš puno iz nekoliko razloga. Jer jebeno Vam malo selo je već sa svojim šablonom života postavilo tamo nekakva sranja od toga da ste skoro svugdje nepoželjne (pogledaj je već se počela zapuštati, počinju tračevi itd.) zbog samih nametnutih stavova ove žene postaju s vremenom nažalost otužne, sve su to bile bijednice, prosjakinje, nesretnice, zatvorenice koje bi spas, izlaz i rješenje našle tek sa princem (ako ga nađu)… tako Balkan razmišlja.
Neki od razloga zašto su ove žene neudane? Tipovi žena!
Mnogo je razloga zašto je ova žena ostala, odabrala, itd., biti neudana. Navesti ću neke primjere koji su pretežno najčešći, no međutim društvo njih ne prihvaća kao „rješenje ili obrazloženje“ jer se protivi Božjem naumu ili majke prirode.
- žene koje su ostale sa selima sa svojim roditeljima zbog tradicijskih običaja da uzdržavaju roditelje dok se živi (najčešće u selima), zbog odgoja, itd. ostaju najduže sa roditeljima, onda ako se nažalost jedan od roditelja razboli još dodatni razlog. Vrijeme prođe, roditelji umru, ona ostaje sama, često sam čula riječi nekih žena ovaj razlog ostanka biti neudana.
Imamo malo duboko patrijahalnu tradiciju u nekim dijelovima Crne Gore, Albanije i Kosova dugo se zadržala jedna vrlo neobična tradicija. U ovim patrijarhalnim društvima održavanje loze je bilo od velike važnosti, a kad bi se dogodilo da obitelj nema muškog nasljednika, na scenu su stupale virdžine- žene koje su postajale muškarci.U slučaju da obitelj ne bi imala sina, odabrali bi kćerku koja je trebala preuzeti njegovu ulogu. Od tog bi se trena nadalje prema njoj svi odnosili kao prema muškarcu, odijevala bi se u mušku odjeću, češljala bi se kao muškarac, radila muške poslove, a bilo joj je dopušteno da pije i puši. Čak bi smjela nositi i oružje. Iako bi dobila slobodu koju bi kao žena mogla samo sanjati, to je dolazilo s cijenom. Virdžine su se morale odreći braka i djece, postale bi “zaklete djevice.
- Nesretna ljubav…jedan od razloga zašto je žena odlučila ostati sama. Ljubav boli, ljubav oslobađa, ljubav pobjeđuju,ljubav je sve na svijetu, ali ovo je tip žene/a koju su nažalost osjetile svim svojim bićem toliku duboku bol od nesretne ljubavi da su se odrekle „udati“ na neki način. Te žene su potisnule u svoju tvrđavu strogo čuvanu lancima, katancima, okovima svoje emocije, želje, požude, strasti. Jako teško im je bilo ispočetka to odlučiti, mislim da su neprestane borbe u njima se vodile i nažalost prevladala je odluka da ako se nije udala za nekoga koga je voljela svim svojim bićem, svojim duhom, tijelom, umom ne želi se predati drugome da se uda, da bi samo bila udana. Jer tolika emocionalna bol koliko god bila potisnuta, s vremenom bi na neki način izblijedila, isčeznula, ali kod ove žene to je nažalost duboko ukorijenjeno u psihu, u odluku, u stav. Ova žena je inače u drugim poljima života jako uspješna, mnogo ambiciozna, ali vidite u njenim očima prisutnu bol.
- Psihička i fizička tegoba. Još kada se vratimo u starija vremena (i ne baš tako davno), nažalost neke su se djevojčice rodile sa nekim od tegoba, na primjer neurološkim tegobama pa im je recimo nastradala noga, kukovi, itd. Pa su naravno one bile hendikepirane za društvo, za nekoga tko je djevojka, a „šepa“ tko će oženiti ovu djevojku kada Balkanci kažu da je bolesna, da je invalid, da je nesposobna za rad, da je oštećena, itd. Jako teška situacija od prvog dana rođenja ove djevojčice, poslije djevojke, žene. Ovdje nije velika razlika u rurlanim i u urbanim sredinama. Nekako se na to skoro „isto gleda“. Djevojka koja ima drugu vrstu problema ne onaj fizički, već psihički, da li zbog predispozicija genetike obitelji, da li zbog mladenačke dijagnoze od shizofrenije, depresije, bipolarnih poremećaja, itd. Tko će oženiti „poremećenu psihičku osobu“ tako nažalost društvo gleda, ova žena/djevojka je na neki način pogotovo ako su manja mjesta gdje stanuje osuđena na sažalijevanje, ono pogledi ispod obrva itd. No, međutim kako smo nakaradno društvo, žene koje imaju neke vrste dali psiholoških ili fizičkih tegoba u 21. stoljeću se liječi itekako uspješno. A poznajem nekoliko djevojaka koje imaju npr. tegoba sa depresijom, shizofrenijom itd., a ustvari te osobe su inače nadprosječno inteligentne.
- Samostalna odlučna žena. Ovu vrstu žene koja je odlučila samostalno koračati u život i kroz život sa svojim radom, svojim znanjem. Jako odlučna čvrsta žena, teško se može pratiti u korak sa njom. Nije lako muškarcima koji su imali/imaju vezu sa ovom ženom. Ona je ta koja ne pristaje očajna polovična rješenja jer svaki od njih je imao neki problem – kredit, život sa roditeljima, bivšu ženu, vanbračno dijete, probleme na poslu ili bez posla… Ništa je ne zanima od toga. Ne želi da sudjeluje u nečijem životu jer hoće sve sama. Kako je sama naučila u svom životu da naruči nešto u stazama života, radnjama širom svijeta da takvo i bude. Možda nije realna, ali iskrena jeste… Možda je nekada gajila ogromnu želju, nadu, čekala nekada „onoga pravoga“… Više ne. Iskreno, možda je jednim dijelom i mrtva i prazna emotivno. Nije to ružna stvar jer emotivna praznina nije nalik na očaj, čežnju i izgorijevanje od nekog poriva za nečim. Ovo što možda ova žena osjeća je praznina. Ništa…. Nikakva želja, plan ni čežnja za muškarcima osim u periodima sexa, periodima kad je, željna seksa i avanture, flerta i igre, ali dalje od, jer u društvima Balkana ona se sa svakim sex…..la, žderačica muškaraca, fuksa… što više nije..? Možda i jeste kučka/kurva koja ne naplaćuje, ali tko određuje broj muškaraca nakon kojeg žena postaje kurva, i broj pića nakon kojeg postaješ alkoholičar? Tko to određuje i gdje je zapisan taj broj? U njenoj srži samoće leži samodostatnost. Sama sebi dosta. I to nije normalno. Jer svima ”treba” netko. Zašto? Zašto bi mi sad ovdje u zalazak sunca trebao još jedan muškarac?
- inteligentna žena / žena genije.Ovu ženu tko može shvatiti,tko ju može razumjeti? Pretežno ove žene i odaberu neka zanimanja ili poslove skroz drugačije od onih učestalih. Kako i o čemu prosječni Balkanac može razgovarati sa ženom koja ima nekoliko poslova, koja je svestrana koja je slikar, pisac, književnik, političar, pilotkinja, itd. Ovu ženu zanima nešto što se ne uklapa u svakodnevnicu mase gdje živi. Slično je shvaćanje društva u večim i manjim mjestima. Kako će ova žena slušati preko puta neku susjedu, itd. koja po cijele dane se vuče od gledanja tv serija, tračeva itd. dok je ova žena u svijetu stvaralaštva njene mašte, njene ideje, njene vizije. Ove žene i mjenjaju puno toga, često su etiketirane kao „čudakinje“, pa ih se mimiolazi u što većem opsegu, jer tko njeni rječnik može pratiti. No, ove žene i ako se udaju osoba koja je sa njima ušla u taj život ili će je prihvatiti cijelu ili je nikad neće shvatiti, čak je njenim roditeljima teško je shvatiti, jer ona nije „svakodnevna djevojka“.
Šabloni Društva?
Naziv „stare cure“ provocira tradicionalno uvjerenje da žena koja ima više od 25 godina, a nije udata, znači automatski po nekakvim šablonima društva ona biva kategorirana kao stara cura iako to apsolutno nije istina. Čak me ovo podsjeća na život i način tradicije kako se u Indiji ili sličnim kulturološkim državama djevojka priprema do određene godine za muškarca… Istina samo je mala razlika, a to je da kod nas na Balkanu jedino Vam ne nađu (možda čak i u nekim dijelovima) muškarca za udaju.
Od malenih dana se pripremaju djevojke da budu fine, skromne, vrijedne, marljive, ne daj Bože da se čuje negdje po (komšiluku) da se o njoj pričam, još mala mjesta širi se zrakom zaraze tračevi.
Žal za izgubljenim vremenom i godinama, teret prošlosti?
Dali smatramo da su žene koje se nisu udale do neke dobne granice teretom prošlosti opterećene,pa onda se šuška u tračevima… ej nekako ova do četrdesete bez ikoga još Ok, može se s njima normalno razgovarati i razumiju probleme, ali ove iznad 40 koje nisu majke niti žene su nesnošljive. Neke od njih su do podne ljute na sebe, a od podne na cijeli svijet, druge su jedan dan skulirane i normalne a sljedeći će te oblajavati, zabiti nož i usput zgaziti. Kada s njima pričaš o nekim normalnim stvarima ili se ne daj Bože želiš nešto dogovoriti slobodno popij nekoliko normabela ili apaurina. Svaka im vuče šamar u najmanju ruku.
Tako nažalost razmišlja ovaj naš prostor, no međutim nije istina da je netko opterećen (ovdje ne govorim o svima, jer uvijek ima iznimaka) toliko da ne možeš joj uputiti normalan razgovor, poziv za druženje i tako dalje.
Ovo su žene koje one samo najbolje znaju kako se osjećaju, pošto žive na prostoru Balkana, gdje nažalost je teško onima „koji su drugačiji“ ili nisu u većini po šablonima itd.. mislim da kada gledamo svijet i povijest, i općenito čovječanstvo uvijek su to osobe koje su ga mjenjale, nadopunjavale, itd..one koje su na neki način drugačije, one osobe koje nisu u masi. Zašto ne bi ove žene uradile i pretvorile svoj život u svoj šablon, odjebale one koje drugačije gledaju na to i živjele svoj život.
A vi svi ostali koji mislite drugačije… J..te se Balkanci!
Piše: Žana Alpeza
