Da, zvuči naivno i tinejdžerski, ali vjerujte, to je tako i nikako drugačije.
Trebamo voljeti, nebitno koga kako i koliko, samo voljeti.
Ljubav je jedina stvar koja nas može spasiti u ovom, već do grla u izmetu (da se tako izrazim), svijetu i planeti.
Postoji toliko stvari koje smatramo prioritetima u životu ali sve to pada u vodu ako ne znamo šta znači voljeti.
Džaba sve pare svijeta, sve kuće, auta, vile, vikendice i gluposti ako ne volimo, ako smo zaboravili kakav je to osjećaj i šta nam on pruža. Od svega navedenog dobijamo jedino uslov za život, ali život imamo tek ako volimo. Nevažno koga. To trebamo reći, pokazati bez razmišljanja.
Volim svoju majku, najviše na svijetu, volim oca, brata, djecu, nebo, sunce, cvijeće… i volim to što volim i što znam voljeti, to me spašava u ovom groznom vremenu u kojem loše počinje osvajati.
Nikada ne znamo šta ce nam donijeti sutrašnji dan, mogao bi donijeti tugu, bolest ili smrt.
Sutra bi mogla zauvijek otići osoba kojoj nismo rekli koliko nam je važna, a prilike više nema. To nas i uništava, ako ćemo iskreno. Postalo je nekako tabu reći “volim te”.
A kada se ne govori, polako se zaboravlja i gubi osjećaj.
Gubi se osjećaj ljubavi. Šta nam ostaje?! Džaba sve druge emocije ako nema pokretača, a to je ljubav.
Da se razumijemo, ni sa ljubavi nije sve bajno i sjajno, ali sa ljubavi imamo onaj osjećaj da možemo, da imamo zbog čega boriti se, imamo snagu.
Sve dok ima toga, ima nade i za nas i postoji nada da možemo popraviti ovaj svijet, napola slomljen i uništen. Ljubav treba biti prioritet a ne opcija, jer ako odaberemo ljubav, sve ostalo će biti lakše iako se čini preteško.
Lakše je podnijeti i tugu i gubitak i nemanje i patnju ako imate nekoga ko će vas u najtežem momentu zagrliti, saslušati i reći da nije sve propalo a toga nema bez ljubavi.
Ljubav…tako često izgovorena riječ a sve manje razumljiva i primjenjena.
Nadam se da ćemo očuvati važnost i značaj ove riječi i emocije.