Odeš da bi zauvijek ostao.
I umreš da bi vječno živio.
A, volio te je život punim plućima, jest majke mi. Toliko te volio da ti je i pluća napunio. Najviše životom, uspomenama, dobrim ljudima i iskrenim zagrljajima.
A grlio te i vjetar, grijalo sunce, valovi sve loše razbijali od tvoje noge.
Stvarao si najljepšu glazbu, ali i znao uživati o onim notama i melodijama koje proizvode krila galeba i njegovo glasanje.
Hvala ti što si otišao, da bi zauvijek ostao. Zapisan u najljepše rođendanske čestitke, leksikone iz osnovne škole, kajdanke davno spremljene u kutije koje skupljaju prašinu negdje ispod kreveta.
U čestitke za svadbe, krštenja, imendane. Suzom nakvašene poruke za raskid, razvod ili neuzvraćenu ljubav.
Eto, tamo si bio i ostat ćeš.
Hvala ti što si umro, da bi vječno živio.
U zagrljajima ljudi koji su se obećali do kraja život dok si im ti pjevao.
U ispisanim imenima u školskim dnevnicima, svjedodžbama, indexima, popisima u zavodu za zapošljavanje djece koja su dobila ime po tebi.
A, ima ih i takvi, da znaš.
Spremljen u glazbene galerije pametnih telefona, čuvan negdje u masi notnih zapisa amaterskih i profesionalnih bendova, uvježban za sve rođendanske, maturske zabave i naučen napamet. Brže i bolje od svih povijesnih činjenica, matematičkih zadataka i jezičnih deklinacija.
Jer.
Ti si zapravo škola, koja te neće peglati gradivom, ali naučit će te najvažniju lekciju.
Da je život samo jedan i prekratak za stvari koje te čekaju. Da se ne umoriš od ljudi, zagrljaja i njihovog smijeha. Da sve do posljednjeg dana uživaš u suncu, kiši, vjetru, valovima, pticama i mirisu svih godišnjih doba.
Jer, kad je srce dovoljno napunjeno svime, onda ono posudi malo i plućima te ljepote života. Makar i umro od pluća, boli te briga. Znaš da su se nadisala pjesme, plesa, ljubavi, raskida i života od života.
I tad smrt neće biti problem.
Jer umireš da bi vječno živio.
I odlaziš da bi zauvijek ostao.
U čast Oliver Dragojevic (Official)
PisoJ 2018.
Preuzeto sa bloga Piso J