Napisala: Žana Alpeza
Koliko li ih samo sretnemo, toliko je idiota koji svojim stavom, pozicijama, uništavaju tuđu snove, tuđa nadanja, tuđa postignuća.
Ne govorim o vanjskim atmosferskim utjecajima zagađivača ove planete, niti o ekološkoj nesvjesnosti.
Govorim o ljudima, odlukama, politici, međuljudskim odnosima itd… Toliko ih možemo nabrajati ali zagađivati nečiji život, smisao, ideju, ideologiju, stav, misao, ljubav, mnogo, mnogo toga drugoga jedino može čovjek.
Zagađivati ili uništavati ljude ne vrši se samo ratovanjem, već to se uspješno ostvaruje kako oduzimanjem slobodnog vremena, oduzimanjem standarda, oduzimanjem stava, oduzimanjem ideje, itd.
Dovoljno je da sretneš jednoga takvoga, da sa njim provedeš sat vremena ili više, i da ti se ogadi za čitav zivot. Omalovažavati će svačiji trud i pokušaj da ć naći neku prevaru ili laž, nemoćno sikćući na sve i svakoga… a zašto to rade… je li zato što su njihovi vlakovi prošli, je li zato što vole da ponižavaju, lažu, obmanjuju, stvaraju lažni uvid, možda je najgore za njih to što gledaju kako su to oni mogli,…. bolest „neostvarenosti“…
Pored ove prljavštine, jadikovanja, licemjerstva, ulizivanja….ovo je ipak divan svijet.