Draga Bosno,
Ne želim da te i dalje gledaju kao zemlju mržnje, bola i straha. Dokaži da to nisi!
Ne želim da pod tvojom zastavom idu oni koji ne vjeruju u naše jedinstvo.
Bosno moja, puno je krvi proteklo tvojim ravnicama, mnogo puta si bila grobnica, ali sada te molim, ne dozvoli da ponovo budeš granica!
Sipali su u naše izvore mnogo krvi, ali ja i dalje ne vjerujem u propast Bosne. Vjerujem samo u njeno jedinstvo. Naša polja nisu prostrana, ali su dovoljna da Aleksa, Mahir i Antonio slobodni koračaju zajedno.
Koliko samo snage imamo u našim izvorima? Koliko su jaki tokovi Une, Drine, Neretve i Save? Možda nedovoljni da izbrišu umazane tragove nesrećne istorije, ali sasvim dovoljni da krenemo sa novim valom.
Dosta smo dugo našu istoriju gradili na sporazumima, vrijeme je da pošaljemo jedan bezuslovni ultimatum mržnji, da joj zabranimo da korača ulicama naših gradova, da je prisilimo na kapitulaciju, a mi potpišemo ugovor sa mirom.
Nažalost teklo je i mnogo suza ovom Bosnom, krali su osmjehe, gazili srca, ucrnili i zamotali mnogo majki, ali Bosno ja i dalje vjerujem da mozemo protiv njih!
Zar ćemo dopustiti da pobjede jedan narod, da grad podijele na tri dijela, zar ti Bosno da nas dijelis?
I sama sam ponekad razmisljala o tome da te napustim, da zaboravim svoje prve korake, da negdje drugo ponovo koračam. Mrzila sam prošlost zbog tuđih grijehova, plakala zbog tuđih zločina, stidila se naše istorije. A onda sam shvatila da naša prošlost nisu samo ratovi, da se ovdje i voljelo, ti to najbolje znaš Bosno.
Za ljubav nije bilo potrebno ništa više od iskrenog pogleda, nježnog dodira i znaka da isto želimo. Voljeli su se polumjesec i krst često na istom jastuku, a ja znam da se negdje večeras isto onako strasno vole opet.
Neki nas uče da je teško voljeti razliku, a ja kažem da je još teže ne voljeti. Zar ćemo još jednom greškom ubiti i ljubav?
Neću dopustiti nikome da mi zabrani da volim, ne moze ime biti vaznije od čovjeka.
Bosno ti imaš Hercegovinu, a ko smo mi ako izgubimo jedni druge?
Tekst napisala: Lejla Emšija
Lejla je studentica žurnalistike na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Kroz književnost govori sve ono što možda i ne bi mogla reći na drugačiji način, ono što piše je ogledalo njenih stavova i želja, ogledalo njenog života. Ljubav je univerzalna veza između ljudi, i kroz svoje tekstove se trudi da ih na taj način poveže.
Preuzeto sa: https://framing075.wordpress.com/2017/03/01/zar-ti-bosno-da-nas-dijelis/